Bivši ukrajinski diplomata u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, piše o aktuelnoj situaciji u Ukrajini, potaknutom ruskom agresijom.
U nastavku u cijelosti prenosimo njegovu kolumnu.
Dok ruska ekonomija tonući u recesiju bilježi najdublji pad industrijske aktivnosti od pandemije, Kremlj istovremeno ubrzano gradi paralelni finansijski sistem zasnovan na afričkom zlatu.
Kontrola rudnika u Centralnoafričkoj Republici, Maliju i Burkini Faso, trgovina zlatnim polugama mimo međunarodnih tokova i brutalne metode Wagnerovih nasljednika stvaraju mrežu zavisnosti i utjecaja koja zamjenjuje klasičnu diplomatiju. Ovakav model omogućava Moskvi da finansira rat protiv Ukrajine, zaobilazi sankcije i otvara novi front protiv interesa Sjedinjenih Američkih Država.
Telegram kanal The Moscow Times objavio je informaciju da poslovna aktivnost u ruskoj ekonomiji nastavlja opadati. PMI indeks u prerađivačkoj industriji, koji izračunava S&P Global na osnovu anketa kompanija, iznosio je 48,3 boda u novembru 2025. godine, što je znatno manje od kritične granice od 50 bodova.
Ovo se dešava šesti mjesec zaredom i ukazuje na dubinu recesije u ruskoj ekonomiji. Pad aktivnosti industrijskih preduzeća uzrokovan je naglim smanjenjem proizvodnje usljed pada novih narudžbi. Pad poslovne aktivnosti bio je najveći od aprila 2022. godine, a tako dugog perioda negativnih procjena nije bilo od pandemije Covid-19.
PMI indeks u prerađivačkoj industriji ostao je ispod pedeset bodova već šesti mjesec zaredom, što znači stalan pad proizvodnje, a ne kratkoročne fluktuacije tržišta. Uprkos rastu odbrambenih narudžbi, koje osiguravaju opterećenje vojno-industrijskog kompleksa, civilne industrije smanjuju obim proizvodnje, što dovodi do opšte stagnacije ekonomije i smanjenja prihoda ruskog budžeta. Industrijska preduzeća su veliki poreski obveznici u regijama. S padom proizvodnje i profita smanjuju se i poreski prihodi, a s njima i sposobnost regionalnih vlasti da finansiraju puteve, škole, bolnice i socijalne programe.
Pad proizvodnje u Rusiji, najveći od pandemije COVID-19, znači da fabrike i preduzeća više ne trebaju isti broj zaposlenih. U 2025. godini skraćena radna sedmica prestala je biti izuzetak i postala je uobičajena za mnoga velika ruska preduzeća. Radnici u Rostselmašu, Čeljabinskom elektrometalurškom kombinatu, KAMAZ-u, GAZ-u, LiAZ-u i drugim fabrikama u automobilskoj, metalurškoj, mašinogradnji i građevinskoj industriji već su prebačeni na trodnevno ili četverodnevno radno vrijeme.
Krajem 2024. godine, oko četrnaest posto zaposlenih u velikim i srednjim preduzećima radilo je sa skraćenim radnim vremenom — skraćeni dan ili sedmica, zastoji i druge slične sheme. U 2025. godini Rusko ministarstvo rada zabilježilo je nagli porast skrivene nezaposlenosti: broj ljudi koji rade skraćeno povećao se 2,6 puta. Više od 40% poslodavaca planiralo je smanjenje broja zaposlenih u 2025. godini, a četvrtina kompanija najavila je masovna otpuštanja u narednim mjesecima. To se već dešava u velikim preduzećima: Ujedinjena brodogradilišna korporacija počela je smanjivati osoblje, Ruske željeznice se pripremaju za masovna otpuštanja zbog pada teretnog saobraćaja, a u AvtoVAZ-u, nakon uvođenja skraćene radne sedmice i smanjenja plata, radnici masovno daju otkaze.
Smanjenje proizvodnje i obima narudžbi znači ne samo niže tekuće zarade, već i rast finansijskih rizika za domaćinstva. Porodice s hipotekama, autokreditima i potrošačkim kreditima već se suočavaju s činjenicom da mjesečne uplate ostaju iste, dok prihodi padaju zbog skraćene radne sedmice, zaposlenja sa jednim ili nepunim radnim vremenom, zbog čega ljudi sve češće kasne s otplatom kredita.
Kommersant izvještava da Rusija, zapljenom zlatnih nalazišta u Centralnoafričkoj Republici (CAR), Burkini Faso i Maliju, stvara opasan kanal sjenovitih finansija koji prijeti interesima SAD-a. To omogućava Moskvi da akumulira zlato i koristi ga kao alternativnu rezervu za zaobilaženje sankcija. Održavanjem kontrole nad nalazištima silom, ruske strukture formiraju mrežu režima u zapadnoj i centralnoj Africi koji zavise od ruskog oružja i zaštite. Ovaj sistem pretvara region u finansijsku i političku bazu Kremlja, iz koje se mogu provoditi subverzivne akcije protiv Sjedinjenih Američkih Država, finansirati vojne kampanje i održavati globalna konfrontacija uprkos međunarodnom pritisku.
Ruske strukture koje konsolidiraju kontrolu nad zlatnom imovinom u CAR-u, Burkini Faso i Maliju mijenjaju sistem moći u tim državama, prebacujući ga sa klasičnih mehanizama upravljanja na model u kojem ključnu ulogu imaju nasilna kontrola i vanbudžetski finansijski tokovi. Gubitak transparentnosti izvora prihoda stvara okruženje u kojem lokalne vlasti postaju ovisne ne o međunarodnim institucijama ili razvojnim programima, već o ruskim vojnim konsultantima, privatnim kompanijama i posrednicima u sjeni.
Kada zlato postane glavni resurs za poravnanja, Moskva dobija mogućnost da nameće uslove bez direktnih političkih deklaracija, utiče na sigurnosne odluke i oblikuje ekonomske prioritete zemalja uključenih u ove sheme. Američko prisustvo u regiji slabi jer se ne suočava s klasičnom diplomatskom ili vojnom konkurencijom, već s mrežom zavisnosti koja funkcioniše po logici netransparentnih finansija, zatvorenih sigurnosnih struktura i političkog pokroviteljstva. U takvim okolnostima američke inicijative gube efikasnost, jer se zemlje domaćini sve više oslanjaju na one koji im pružaju implicitnu sigurnost, održavaju moć vojnih režima i omogućavaju pristup resursima koji nisu podložni međunarodnoj kontroli.
Ruske strukture koriste afričko zlato za formiranje nove regionalne elite koja ne profitira od transparentnih investicija, već od tajnih operacija koje produbljuju zavisnost od Moskve. Time se mijenja ravnoteža utjecaja: lokalni lideri donose odluke zasnovane ne na dugoročnoj stabilnosti, već na kratkoročnim koristima koje pružaju ruski partneri. Kremlj dobija mogućnost da proširi svoje vojno prisustvo pod okriljem sigurnosnih ugovora, što mu omogućava kontrolu strateških teritorija i logističkih ruta izvan formalnih mehanizama međunarodne kontrole.
Razvoj ruske infrastrukture za preradu u Maliju omogućava Kremlju puni ciklus cirkulacije zlata, minimizirajući vanjske kontrolne tačke i čineći finansijske tokove nedostupnim američkom nadzoru. Ova ekonomska autonomija omogućava Rusiji da pribavi resurse za vanjske operacije bez uključivanja međunarodnih bankarskih sistema, koji su pod utjecajem SAD-a. Kao rezultat toga, Washington se suočava s izvorom prihoda koji nije podložan tradicionalnim mehanizmima sankcija.
Jačanje ruskog utjecaja u zapadnoj i centralnoj Africi stvara novu političku konfiguraciju u kojoj SAD ostaju bez partnera koji bi mogli održavati regionalnu stabilnost na transparentnoj osnovi. Kada umjesto investicija i razvoja u prvi plan dođu grupe moći i finansijske sheme u sjeni, prostor američke interakcije se sužava. To otvara mogućnost Rusiji da regiju koristi kao odskočnu dasku za operacije usmjerene na slabljenje pozicije SAD-a u drugim dijelovima svijeta.
Utjecajni britanski list The Telegraph objavio je istragu pod naslovom: „Zlato pokreće Putinovu ratnu mašineriju i održava Rusiju na površini. Wagnerovi plaćenici optuženi za ubistva i mučenja u centralnoj Africi kako bi došli do plemenitog metala.“
Glavni zaključak članka je da ruske kompanije razvijaju sve više nalazišta zlata na afričkom kontinentu, a zlato dobijeno na ovaj način koristi se za finansiranje rata protiv Ukrajine. U kontekstu zapadnih sankcija protiv Rusije, posebno sankcija na trgovinu ugljikovodicima, zlato, zajedno s kriptovalutama, postaje jedan od ključnih izvora podrške ruskoj ekonomiji tokom rata. Zlato je lako fizički premjestiti, pretopiti, sakriti porijeklo i “oprati” putem dobro uhodanih shema na crnim tržištima.
Početkom 2025. godine objavljeno je da je Moskva platila Teheranu zlatnim polugama za pomoć u stvaranju infrastrukture za proizvodnju i upotrebu iranskih vojnih dronova. Također je poznato da je Rusija koristila zlato za plaćanje proizvoda dvojne namjene, kao i oružja, vojne opreme i municije isporučene iz Sjeverne Koreje. Trenutni rast svjetskih cijena zlata dodatno podstiče vlasti u Moskvi da češće i aktivnije koriste zlato za međunarodna poravnanja.
Izvoz zlata iz afričkih zemalja u Rusiju od 2022. godine procjenjuje se na 2,5 milijardi dolara. Poznato je da niz nalazišta u Centralnoafričkoj Republici kontrolišu strukture povezane s Moskvom, koje su postale nasljednice bivše privatne vojne kompanije Wagner. Štaviše, kako bi zadržali kontrolu nad prodajom zlata, ruski plaćenici često pribjegavaju ubistvima pripadnika lokalnog stanovništva. Tako su u septembru 2025. godine ruski operativci upucali deset lokalnih rudara u blizini nalazišta Ndasima u centralnom CAR-u. Dvije sedmice kasnije zarobili su još deset rudara i zatvorili ih u metalne kontejnere na nekoliko dana pod žarkim suncem, zbog čega je jedan zatočenik umro. Wagner je preuzeo kontrolu nad Ndasimom još 2021. godine.
Ruska kompanija Nordgold 2025. godine dobila je licencu za eksploataciju zlata na nalazištu Niu u Burkini Faso — trećem po redu nalazištu koje ruska kompanija razvija u toj zemlji. U Maliju vojna hunta, u saradnji s ruskom kompanijom YADRAN-GROUP iz Kazanja, započela je izgradnju rafinerije zlata u ljeto 2025. Pretpostavlja se da će ova rafinerija, s kapacitetom od 200 tona godišnje, postati centar za preradu zlata za više afričkih država.
Danas je Armenija faktički postala tranzitno čvorište za rusko zlato koje je pod zapadnim sankcijama. Preko njene teritorije Moskva zaobilazi embargo i prodaje zlato na svjetskim tržištima, posebno u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Samo u 2024. godini izvoz zlata iz Armenije porastao je 17 puta! Naravno, to nema nikakve veze s otkrićem novih nalazišta. Rusija jednostavno koristi Armeniju kao tranzitnu zonu za vlastitu trgovinu zlatnim polugama. Niže, zlato se u ogromnim količinama izvozi u UAE.
Iza ovih shema stoje utjecajni političari i biznismeni u Armeniji koji imaju direktan interes u ovim poslovima. Od 2022. godine kroz Armeniju je prošlo zlata u vrijednosti od milijardu dolara. Ovo u velikoj mjeri pomaže Rusiji da nadoknadi gubitke izazvane sankcijama zapadnih zemalja.