Uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove bosanskohercegovačkog entiteta RS upisala je u grunt vlasništvo nad nekretninama na Jahorini usprkos zabrani raspolaganja koju podrazumijeva odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Na takvo protuustavno djelovanje nije se desila nikakva ozbiljna reakcija, niti institucija koje treba da štite Ustav, niti izabranih predstavnika i zastupnika narodnih interesa. U normalnoj državi uslijedilo bi privođenje i saslušavanje svih aktera.
Oni, koji će se pozivati na potrebu da se vodi dijalog, da se ne produbljava sukob i slično, zbog tako “nevažne” stvari, ili su glupi ili apsolutno neobrazovani ili krajnje bezobrazni ili sve nabrojano skupa.
Genocid po svojoj podrazumijeva namjeru da se određena skupina ljudi, određena prema etničkom, vjerskom ili nacionalnom kriteriju, istrijebi, odnosno uništi. Tu namjeru je dosta teško i komplikovano dokazati.
Kao jedan od boljih kriterija dokazivanja namjere je djelovanje usmjereno prema nekoj društvenoj skupini, koje za ishod ima brisanje njihovog postojanja u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Ovo se postiže na različite načine, od kojih su najčešće prisutni:
- Brisanje historije, kulture i njihovih tekovina vezanih za ciljanu skupinu: rušenje spomenika, uništavanje historijskih dokumenata, uništavanje pisane i usmene predaje, uništavanje umjetničkih djela koja se pripisuju toj skupini. Ovaj proces se može realizirati ne samo kroz uništavanje već i kroz prisvajanje, odnosno oduzimanje autentičnosti dijela, njihovog porijekla, kulturološke pozadine i izvornosti. Ovo posljednje je, kada je u pitanju Bosna i Hercegovina otpočelo još i prije sukoba devedesetih, negiranjem na primjer činjenice, da su djela Ćopića, Andrića, Meše, Kusturice i slično, koja su nastala kao posljedica kulturnog miljea, tradicije, ambijenta i sinergija specifičnih za porijeklo i najveći dio života autora, negirana kao autentično bosanska i proglašavana srpskim ili hrvatskim kao u slučaju Nikole Šopa ili Preloga i slično. Ta djela su, koliko autorska, toliko i kulturološki gledano bazično bosanska. Autor ne raste i ne oblikuje se u vakuumu, niti matrica kreativne produkcije, može nastati kao posljedica isključivo unutarnjeg previranja, već je uvijek interakcija izvornog diskursa i individue autora. Nije se ovo dešavalo samo na planu velikana književne, filmske, sportske, muzičke i intelektualne tekovine, već je sveprisutno, na svim razinama identitetskog postojanja, te su nam preotimani psi, poput Posavskog goniča, kraljevi, bureci i ćevapi, endemske biljke, pa i žrtve WWII, antifašistička borba i uloga. Poseban udar na identitet u smislu njegovog negiranja i brisanja su revizionistički pogledi na uloge Husein Kapetana i Gavrila Principa, koji su proglašeni teroristima a kod potonjeg se otišlo u negiranje njegovog ideološkog cilja definiranog u nazivu organizacije “Mlada Bosna”.
- Plansko i sistematsko uništavanje društvene elite, što je evidentno već pri lapidarnom pregledu profesija i karijera planski hapšenih i likvidiranih intelektualaca, umjetnika, sportskih zvijezda i talenata.
- Reproduktivno uništavanje i sakaćenje, evidentno kroz desetine hiljada silovanih žena, djevojki i djevojčica, kao i kroz, uglavnom neevidentirano ili nedovoljno i neprecizno dokumentovano, seksualno sakaćenje, silovanje, ponižavanje i traumatiziranje muškaraca i dječaka.
- Moralno uništavanje i sakaćenje, koje je sadržano u prethodno navedenim aspektima seksualnog oštećivanja, ali i kroz izjave svjedoka dokumentovano moralno osakaćivanje koje je posljedica tjeranja zarobljenih lica da svjedoče silovanjima, mučenjima, sakaćenjima i zlostavljanjima, kao i da pod prijetnjom smrću učestvuju u istima. Poseban vid moralnog uništavanja ogleda se u evidentiranim slučajevima prisilnog učestvovanja u sakaćenju, mučenju, silovanju i seksualnom zlostavljanju članova vlastite obitelji, kao i prisilnom pristanku da se odaju njihova skrovišta ili da se kao u poznatom slučaju isti navedu u stupicu i zarobljeništvo, odnosno smrt. Ovaj aspekt je izuzetno snažno prisutan u tkz. “dobrovoljnim” konvertiranjima, mijenjanjima imena i vjere, uz česti zahtjev javnog odricanja od vlastitog identiteta i “pljuvanja” po svim aspektima istog.
- Sistematsko i plansko masovno ubijanje samo je pri svemu ovome, najočitiji aspekt genocida. kroz kojeg je pak najteže i najupitnije i dokazivati isti, te su samim tim brojke ubijenih gotovo nevažan faktor u procjeni postojanja genocidne namjere, ukoliko su ostali aspekti prisutni u djelu i planiranoj nakani.
- Negiranje, relativiziranje i obezvrjeđivanje genocida i žrtava, te kontinuirano potenciranje na ispravnosti tog djela i uzdizanje počinioca kao heroja, predstavlja nastavak tog genocida u mirnodopskim okolnostima, a praćen je i prikrivanjem počinioca, sakrivanjem mjesta ukopa žrtava, te onemogućivanjem da se okonča proces žalovanja.
- Kako vidimo genocid podrazumijeva planirani proces u kojem se jedna društvena skupina otuđuje od svoje kulture, historije, povijesne uloge, svoga jezika, pisma, svojih povijesnih uloga, svojih velikana, svoga zdravlja, svoje mentalne, tjelesne, seksualne, reproduktivne, moralne i socijalne funkcionalnosti, svoga života, svoje i smrti svojih bližnjih. odnosno svoje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Konačni epilog ovog bosansko- hercegovačkog genocida je gruntocid, koji podrazumijeva da se posjed Bosne i Hercegovine kao države i njenih građana, stavi na raspolaganje drugoj strani, odnosno onoj, koja je sve te etape genocida planirala i počinila zbog ove posljednje, koja identitetsko određenje omeđeno prirodnim, najprirodnijim granicama Une, Save i Drine, želi izbrisati, ukinuti, u ime zločinca posvojiti, otimajući tlo natopljeno krvlju žrtve.
Svaki dobronamjeran čitalac je zasigurno uočio da se ovdje ne potencira genocid nad Bošnjacima, već nad društvenim skupinama čije identitetsko određenje je temeljeno na bosansko- hercegovačkom duhu i svjetonazoru, bez obzira na vjeru i naciju, jer upravo je uništenje tog identitetskog određenja bio cilj veliko- srpskog projekta i on je doista uspio, pri čemu je vrhunac manipulacije sadržan u tome da žrtva sama podržava priču o tome da je genocid provođen na vjerskoj osnovi, produžavajući efekte tog genocida, učestvujući nesvjesno u njemu. Dio genocidnog plana je bilo i skretanje fokusa žrtve sa države na vjeru, a što je u okolnostima islamo-fobije imalo dodatni destruktivni efekat po žrtvu. Na taj način se postiglo raslojavanje u redovima onih koji su baštinili bosanski identiotet, te je udaljilo probosanski orijentirane Hrvate i Srbe od tog identitetskog određenja, a što je sastavni dio strategije njihovog uništenja.
Strašan bi to bio epilog za EU i UN, ukoliko bi se dozvolilo da na presuđenom genocidu i etničkom čišćenju nastala, te na negiranju genocida i njegovom mirnodopskom produžavanju, kroz sve aspekte relativiziranja tog genocida održavan bosansko- hercegovački entitet Republika Srpska postane država, što ona jeste ukoliko se sprovede posljednja faza, faza gruntocida, u kojoj će se amnestirati, legalizirati i legitimizirati takav manir preuzimanja teritorija, jer ne zaboravimo da su na tom istom gruntu živjeli prije genocida i drugi, a ne samo bosanski Srbi. Pa na kraju krajeva, treba znati kako je prije komunističke nacionalizacije, taj grunt ponajmanje bio upisan na te iste bosanske Srbe.
Kakav bi to bio presedan? Da li je to recept za rusko preuzimanje Ukrajine, izraelsko preuzimanje Palestine? Ako jeste, da li nam više trebaju UN? Trebaju li nam međunarodni sudovi, zakoni, norme i pravo? Čemu da se nadaju male države i male nacije? Ako je to recept, šta onda čekaju ostali veliki i jaki, sa svojim teritorijalnim pretenzijama i interesima?
Živjelo Novo doba! Živjeli zakoni jačeg! Ugasite civilizaciju, vrijeme je da se resetuju plemenska pravila i zakonik horde!