Glasnogovornica Memorijalnog centra “Srebrenica”, Almasa Salihović, bila je posebno emotivna na komemoraciji u Ujedinjenim nacijama.
Ona je istakla da je imala pet godina kada je počela agresija na BiH.
“Živjela sam majkom, dvojicom braće i dvjema sestrama, u našem selu 25 km udaljenom od Srebrenice. Bilo mi je pet godina kada sam prvi put čula granatu, vidjela mrtve… Svi smo mislili da će to stati. Bez obzira što je majka pokušavala da nas zaštiti od onoga što se dešavalo, moj dan je počinjao strahom; nosila sam lutku sa sobom… to je bila moja tajna zaštita. Zatim je škola u mom selu granatirana; četrnaest ljudi je izgubilo živote i tada smo morali napustiti selo. Pokušali smo ostati što je moguće duže, ali smo na kraju morali napustiti i izbjeći u tu strašnu sliku Srebrenice, kada je proglašena zaštićenom zonom. Bilo mi je osam kada su naši strahovi postali realnost”, istakla je.
Dodala je da su njena starija sestra Fatima i brat Abdulah bili ispred njih u bazi, a to je posljednji put da ih je vidjela.
“I dalje imam u glavi tu sliku kako odbacuje svesku s molitvama na arapskom. Došli smo u Potočare, u blizini fabrike akumulatora, zajedno s drugima, i vjerovali smo da ćemo biti sigurni. Moji braća i sestre su bili unutra, a ja sam provela prva dva dana ispred i gledala sam Mladića s vojnicima. Zatim smo stavljeni u autobus. Mladićev vojnik nas je presreo i tražio sve vrijedno što imamo, a ja sam nudila svoju lutkicu. 13. jula većina je stigla do slobodne teritorije, moj brat nije… pogubljen je među hiljadama drugih, nevinih muškaraca i dječaka i završio je u masovnoj grobnici. I dalje je njegovo tijelo nepotpuno. U vrijeme smrti je imao osamnaest godina. Imao je smeđe oči, pun ambicija, snova… bio je strastveni sportista, bio je pametan. Znam da je to najtoplija osoba, najbolja od nas”, kazala je.
Dodala je da žali što mu nije sve to rekla.
“Kako sam ga voljela… Izgubiti njega je izgubiti dio sebe… To je zastrašujuće iskustvo koje ostavlja ožiljke. Ne postoji osoba u Memorijalnom centru koja nije pogođena genocidom. Ovo je naša priča i sami ćemo je ispričati, na svoj način, najbolje kako možemo. To ćemo uraditi za našu djecu”, zaključila je.