Legendarni košarkaški trener Svetislav Pešić evocirao je uspomene na na Sarajevo i KK Bosna.
Pešić je trenutno trener Barcelone, s kojom je radio fenomenalan posao u Euroligi, sve dok sezona nije zaustavljena zbog pandemije korona virusa.
U razgovoru za Sporstki žurnal prisjetio se Sarajeva i svoje Bosne.
“To su bila vremena kada je postojao kontinuitet stvaranja ekipa. U Bosnu sam došao s Bošom Tanjevićem 1971. godine. Ja iz Partizana, a on iz OKK Beograda”, rekao je Pešić, aktuelni trener Barcelone, za “Sportski žurnal” te dodao:
“Bili smo Druga liga i odmah smo ušli u elitu, već u prvoj sezoni. Ogroman rad je bila tajna velikog uspjeha Bosne. Iz godine u godinu smo podizali ljestvicu. Titula državnog prvaka došla je 1978., kao i nacionalni Kup. A onda godinu dana kasnije i taj trofej prvaka Evrope. Danas je tako nešto nezamislivo. Sada, ako jedne godine ne uradiš ono što je zacrtano, sve se tumba i mijenja. Odmah ide nova ekipa i novi treneri.”
Bila su to drugačija vremena, kaže popularni Kari. Treneri i Uprave su tada imali mnogo više strpljenja, vjerovatli su u kontinuitet…
“Vremena kada su uprave i treneri imali daleko više strpljenja. Kada su svi vjerovali da su kontinuitet i veliki rad temelj za postizanje velikih rezultata. I ranije se pobjeđivalo i gubilo, ali nije bilo velikih drama. Drugim riječima, bilo je to vrijeme kada se stvaralo.”
Kari se u Sarajevu zadržao do 1987. godine.
“Imao sam veliku sreću da sam živio u gradu koji je u to vrijeme bio centar Jugoslavije. I to u svim segmentima života, sportu, umjetnosti, kulturi… kao dodatak na sve to došle su i Olimpijske igre. Tokom svih tih godina sam doživio toliko lijepih i nezaboravnih trenutaka. Nikad nisam vjerovao da Sarajevu može da se dogodi to što se dogodilo. Da li sam bio naivan, emotivan ili nešto treće. To ne znam. Ali i dan-danas, kada je sve to prošlo, ti ljudi s kojima sam se družio, bez obzira na vjeru i nacionalnost, i dalje su moji veliki prijatelji. Ljudi su ti koji ga čine takvim kakav jeste”, kaže Pešić.
I sada kada ode u Sarajevo ima svoje mjesto gdje pije kafu, gdje ide na ručak i provodi vrijeme s prijateljima.
“Nažalost, nisu svi živi. Ali, koliko god sam ja živ, živjet će i svi oni u mojim sjećanjima”, konstatira Pešić.
(SCS)