Ne postoji matematička formula koja bi precizirala koje bi zemlje mogle postati nova žarišta u globalnoj krizi, ali brojni faktori mogu da pomognu u otkrivanju nacija u kojima će najvjerovatnije doći do najveće epidemije, navodi Skaj njuz.
Dr Samir Bat, predavač na Imperial koledžu u Londonu, koji savjetuje Vladu Velike Britanije o odgovoru na krizu koju je izazvao virus korona, kaže da je prvi korak razumijevanje stope rasta epidemija.
Na osnovu sprovedene analize o dupliranju slučajeva širom svijeta, primjećuje se da broj slučajeva brzo raste u centralnoafričkim, latinoameričkim i južnoazijskim zemljama.
U martu je profesor ser Dejvid Spigelhalter sa Univerziteta Kembridž predvidio da će se Britanija suočiti s istim problemima kao i Italija, jer se slučajevi približno udvostručuju svaka tri dana.
Za izbijanje epidemije neke zarazne bolesti važno je znati “stopu rasta” koja ukazuje na to koliko se brzo povećava broj zaraženih.
“Stopa smrtnosti je niska u zemljama u razvoju iz širokog spektra razloga koji će se razlikovati od zemlje do zemlje i oni uključuju kasni početak epidemije, razlike u izvještavanju i različite intervencije”, istakao je dr Bat.
Bolja mjera za procjenu uticaja COVID-19 je veći broj smrtnih slučajeva, koji se odnosi na broj smrtnih slučajeva iznad prosječnog broja umrlih u pojedinoj zemlji.
Trenutno je teško procijeniti, ali nekoliko analiza širom Evrope pokazalo je da je broj drugih smrtnih slučajeva veći od broja preminulih od virusa korona.
To je slučaj i u mnogim zemljama u regionima u razvoju.
Peruanski mediji su javili da je u aprilu bilo 2.248 više smrtnih slučajeva u poređenju s prethodnom godinom, ali da je samo polovina njih bila posljedica COVID-19.
Broj preminulih usljed respiratornih bolesti u brazilskom gradu Manausu pet puta je veći nego tokom istog mjeseca prošle godine, ali samo jedan od četiri slučaja je bio posljedica COVID-19.
Dr Majkl Tildesli, profesor sa Univerziteta Vervick, rekao je da još uvijek postoji neizvjesnost u pogledu potencijalnog broja smrtnih slučajeva u Africi kao posljedica pandemije.
“Prosječna starost stanovništva u Africi je znatno manja nego u Evropi i postoje jasni dokazi, bar u Evropi, da je rizik od komplikacija usljed infekcije značajno veći kod starijih osoba”, istakao je dr Tidesli.
“Međutim, postoji određena zabrinutost u vezi s relativno malim kapacitetom zdravstvenih sistema u Africi u poređenju s mnogima u zemljama Evrope”, dodao je on.
Ujedinjene nacije su upozorile da bi epidemija korona virusa mogla da ima razorni uticaj na zemlje u razvoju.
U izvještaju UN se sugeriše da bi siromaštvo moglo da se poveća prvi put od 1990. godine.
Da bi se izborile protiv epidemije, mnoge zemlje u regionima u razvoju uvele su stroga ograničenja u ranim fazama, ali stope prenosa su i dalje visoke.
Južna Afrika, gdje je teško bilo ograničiti kretanje u nekim naseljenim gradovima, kontrolisala je njeno izbijanje kombinacijom masovnog skrininga i ciljanog testiranja.
Dr Tildsesli je naveo da je Afrika manje pogođena jer su mnoge zemlje uvele restriktivne mjere, ali da bi broj zaraženih mogao da bude mnogo veći s obzirom na ograničenja vezana za testiranje.
“Dnevni broj potvrđenih slučajeva u nekim zemljama, poput Južne Afrike, Egipta i Nigerije i dalje raste, mada u Južnoj Africi to može, djelimično, biti posljedica razmjere testiranja koja se odvijaju u zemlji”, rekao je on.