U borbi održanoj u Milanu Parlov je u devetoj rundi sjajnim lijevim direktom nokautirao aktualnog prvaka Argentinca Miguela Angela Cuella i tako bacio Jugoslaviju u trans. Bio je to povijesni trenutak za jugoslavenski boks i sport.
Mate Parlov nikad nije bio običan bokser. Ni sportista. Mate Parlov bio je puno više. Još za života bio je mit, legenda. Bio je čudesan sportista, najjači čovjek na svijetu, a u isto vrijeme čovjek iz naroda, pjesnik, boem, osebujan i pomalo ekscentrik, čovjek koji je volio život. Zato su ga mase obožavale i ne bismo pogriješili ako bismo rekli da je Mate bio najpopularniji sportista Jugoslavije.
Kao bokser, bio je najbolji na svijetu. Na vrhuncu karijere bio je nepobjediv. Doslovce. Kao ulični borac – nikad se nije dokazao. Oni, koji su se bavili borilačkim vještinama, znali su da ne bi potrajali ni sekundu s prvakom, a oni koji su ga izazivali… Od njih je s osmijehom okretao glavu.
“Mislio sam da može kuća pasti na mene, i da mi ništa neće biti, kada sam bio mlađi. Bio sam nagao, htio sam rješavati stvari na silu. Sve dok 1970. godine nisam poražen, nokautirao me je jedan Nijemac. Poslije tog poraza sam se prizemljio. Shvatio sam: nije manje važno znati uzmaknuti od znanja udaračkog. Tad sam stekao strpljivost, znao sam čekati i udariti kad treba. To je bio jedini nokaut koji sam pretrpio u karijeri. Poslije njega sam i postao šampion. Postao sam nepobjediv”, pričao je Parlov u jednom intervjuu.
Mate Parlov je rođen 1948. godine, u Splitu. Umro je u Puli, prije 11 godina. Po mišljenju stručnjaka, bio je najbolji jugoslavenski bokser u historiji, i jedan od najdominantnijih boraca u svijetu.
Kao amater, imao je 310 mečeva, a poražen je (na bodove) samo 12 puta. Doživio je i taj nokaut koji mu je promijenio život. Bio je prvak Jugoslavije u poluteškoj kategoriji osam puta (1967-1974.), pet puta prvak Balkana (1971-1974.), dva puta prvak Europe (1971. i 1973.) i svjetski prvak, na Kubi 1974. godine. Bio je olimpijski pobjednik 1972. godine u Münchenu. U finalu je nokautirao Kubanca. Tko zna boks, zna što ovo znači.
Mate je bio ljudina, navijači su ga obožavali, a imali su i razloga. Jednom prilikom, kad je već bio profesionalac, saznao je da JRT (Jugoslavenska radio televizija) nema novca platiti prijenos njegovog meča. Kad je vidio da reakciju masa čiji je junak bio, Mate je sutradan uplatio cijeli iznos iz svog džepa. Samo da bi ga navijači mogli gledati.
Ipak, jedna Matina izjava izdvaja se od svih ostalih i plastično dokazuje kakav je čovjek bio.
Godinama nakon što je završio karijeru, a kad je nacionalizam naveliko uništavao prostore na kojima je bio više od sportista, netko je Matu upitao što misli o nacionalizmu. Uslijedila je izjava koja ga je upisala u vječnost i zauvijek mu osigurala mjestu u panteonu besmrtnika
“Kako ja mogu biti nacionalist ako sam svjetski prvak? Mnogi ne razumiju to. Nisu bili ni prvaci države, a često ni sami sebe nisu uspjeli pobijediti. Svijet se divio mojim rezultatima. Svi su me prihvatali kao svoga, i crni i bijeli. Upoznao sam svijet, i ne mogu biti ništa drugo nego kozmopolit”.
Takav je čovjek bio Mate Parlov.