Početak 90-ih godina prošlog stoljeća rezultirao je mnogo čime, čega se normalan čovjek gnuša i s nelagodom prisjeća, barem kada je u pitanju Bosna i Hercegovina. Tako su se mnogi njeni stanovnici, silom prilika, obreli i gnijezdo svili svuda po svijetu, nerijetko i u zemljama za koje do jučer nisu ni znali da postoje. I tamo gdje su se nanovo ugnijezdili, počeli su nanovo da žive. Privikavanje na novu sredinu, prijeki pogledi domaćina, učenje jezika, nerijetko mučna borba za komad hljeba i svoje mjesto pod suncem, uz cjelokupan proces integracije u novu sredinu samo su dio puta kojim su mnogi morali proći.
Jedan od takvih je i Sulejman Jašarević iz hercegovačkog gradića Prozora. Njega je već spomenuti nesretni period 90-ih godina preko Hrvatske odveo čak u daleku i hladnu Norvešku. U Hrvatskoj mu se 1993. godine rodio i sin Haris, koga ostatak životnog puta vezuje upravo za ovu skandinavsku zemlju. Međutim, iako je riječ o mladom čovjeku koji bi, rekli bismo, tek trebao da se ostvari i pokaže šta i koliko zna i umije, upravo je Haris jedan od svijetlih primjera potencijala, predanosti i, u konačnici, uspjeha karakterističnog za mnoge mlade ljude iz Bosne i Hercegovine koji se dokažu i potpuno afirmišu van njenih granica.
Haris Jašarević je proteklih dana mladić o kome su u norveškim medijima jako puno piše i govori, i to sa velikim razlogom. Naime, još 2017.godine, Haris je uspješno okončao master studij na Univerzitetu u Haldenu. Sam odabir mastera, ali i činjenica da je, u tom smjeru, bio prvi student koji se odlučio za takvo nešto, još tada su privukli pažnju. Radilo se o smjeru robotike. Tema Harisovog master rada bio je patent koji je još uvijek u fazi publiciranja i o kome će se zasigurno čuti nešto više.
Naravno, kako to obično biva u naprednim i razvijenim zemljama, Harisovo znanje i sposobnost nisu ostali samo mrtvo slovo na papiru. Vrlo brzo je dobio priliku da se zaposli i svoje ideje i vizije pretoči u praksu. Radno je angažovan u jednoj od najvećih norveških firmi koja se bavi proizvodnjom slatkiša i grickalica. Radi kao inženjer i voditelj projekta za automatizaciju i robotizaciju fabrike. Znanje sa master studija ugradio je tako što je za samo godinu dana u pogon uveo nekoliko robota i mašina koje su, s jedne strane, smanjile broj radnika a, s druge, značajno poboljšale i unaprijedile proizvodnju. Jasno, na taj način je već skrenuo pažnju javnosti na sebe i dao do znanja da itekako ima šta da pokaže i ponudi.
Ni Univerzitet u Haldenu nije ostao imun na Harisov uspjeh. Prateći razvoj situacije, iskoristili su prvu priliku i ponudili mu angažman, te pored poslovnih obaveza u firmi, Haris vrlo uspješno radi i kao predavač na svom univerzitetu. Predaje na predmetu „Primjenjena robotika“
Jedna od karakteristika razvijenih i prosperitetnih zemalja ogleda se i u tome što organizovano i sistemski prate ljude koji u određenim oblastima mogu dati značajniji doprinos, rukovođeni motom da je čovjek najbolji resurs. Tako je i u Slučaju Norveške. Tamošnji Institut za tehnologiju (NTI), organizuje takmičenje kroz koje bira najuspješnijeg pojedinca kome na kraju pripadne laskavo priznanje “Heroj norveške industrije“. Takmičenje se sprovodi na nivou cijele države a stručni žiri sačinjavaju renomirana imena norveške industrije.
Takvo takmičenje organizovano je i za minulu 2018.godinu. U najužem izboru je ostalo šest kandidata koji su predstavljali projekte i firme u kojima rade. Među njima se našao i Haris Jašarević. Ipak, njegov izbor u uži krug kandidata za priznanje bio je poseban iz barem dva razloga. Haris je bio ubjedljivo najmlađi od svih preostalih kandidata, a i vremenski period od svega godinu dana koliko je bilo potrebno da patentira svoje zamisli i dokaže se kao budući potencijal.
Za žiri nije bilo dileme pa je donesena očekivana odluka: Heroj norveške industrije za 2018. godinu je Haris Jašarević.
Nesumnjivo je da će mu laskavo priznanje biti samo dodatni motiv da se dalje dokazuje i unaprijeđuje ambijent u kome djeluje. Sa znanjem kojim raspolaže, te energijom i predanošću koje ga krase, očekivati je da je riječ samo o početku blistave karijere koja stoji pred ovim mladim čovjekom.
Ako je tačno da iza svakog uspješnog čovjeka, stoji uspješna žena, onda vrijedi spomenuti i to da se Haris prije dvije godine i porodično skrasio, oženivši Zerinu, djevojku iz Prozora koja se, nakon perioda adaptacije i učenja norveškog jezika, tek upušta u poslovni svijet Skandinavije i koja će, bez imalo sumnje, biti samo dodatna podrška mladom Jašareviću na putu ostvarenja njegovih ciljeva i ideja.
Šta bi se desilo da je, kojim slučajem, Haris ostao u Bosni i Hercegovini? Da li bi došao do izražaja i iskazao svoj potencijal? Da li bi bio prepoznat na način na koji to doživljava u Norveškoj? Premda se odgovori samo od sebe nameću, možda i nije prilika baviti se njima, barem ne ovaj put. Umjesto toga, umjesnije je iskoristiti priliku i iskreno čestitati ovom mladom čovjeku i poželjeti da ga prati dobro zdravlje.
A ako se po jutru dan poznaje, ni uspjeha neće faliti.