Okružno tužilaštvo Banjaluka, Želimir Lepir i Dalibor Vrećo, ne vode već dugo nikakvu istragu oko ubistva Davida Dragičevića. Treba naglasiti da je nikada nisu ni vodili, čak i kada su to tvrdili, već da su istragu opstruisali, piše Slobodan Vasković n svom blogu.
Njegov tekst prenosimo u cjelosti i bez intervencija.
Obojica su poodavno trebali biti udaljeni iz pravosuđa, zbog brojnih kriminalnih radnji koje su počinili. Ne samo u slučaju opstrukcije istrage teškog ubistva Davida Dragičevića, već i ranije – Lepir je, da podsjetim, u slučaju Adrović, za oslobađajuću presudu Mehi Adroviću inkasirao 50.000 KM i stan u Beogradu, dok je Vrećo, u slučaju Naerac, otišao tako daleko da je u sudnici lažirao optuženog – umjesto Naerca, koji je tada bio u ekstradicionom pritvoru u Versaju (Francuska), on je u sudnicu doveo NN lice koje je glumilo Naerca i prihvatilo kaznu od šest mjeseci.
Iako postoje svi dokumenti o tome, i o jednom i o drugom slučaju, Milan Tegeltija, predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta, nije učinio ništa da se Lepir i Vrećo udalje iz pravosuđa; Dapače, on ih podržava. Ta činjenica svjedoči da je Tegeltija jedna od glavnih poluga u zataškavanju ubistva Davida Dragičevića.
Druga ključna poluga jeste Miodrag Bajić, zamjenik Republičkog tužioca, koji je poodavno trebao da sjedne na optuženičku klupu zbog teških zloupotreba i zataškavanja brojnih krivičnih djela, kojima se bavilo svojevremeno Specijalno tužilaštvo (dok je postojalo pod tim imenom).
Bajić je do te mjere izgubio kompas, da je jadan i da ne skriva da ne preza od lažiranja dostavljanja poziva na saslušanje, o čemu posjedujem dokumente, koje ću uskoro objaviti. Ta lažiranja Bajiću služe za dalje falsifikate, čiji je cilj lomljenje i progon nepoželjnih.
Da li Tegeltija zna za navedeno? Naravno, ima čak i te dokumente, ali ništa ne preduzima, niti će preduzeti.
Jedan od najflagrantnijih primjera pravosudnog kriminala jeste slučaj procesuiranja prostitucije (uz koju obavezno idu i narkotici) kada je Bajić učinio sve da se ne kazne njeni stvarni nosioci, već je sve svedeno na kažnjavanje dva recepcionera – Miodraga Miljevića – koji je 10.10.2014. godine presuđen na četiri mjeseca zatvora, dok je sa Miodragom Regodićem i Milanom Ivankovićem, vlasnikom picerije “Del kapo” (sada noćni klub), postignut sporazum.
Obojica su priznala krivicu i nakon zaključenja sporazuma sa Specijalnim tužilaštvom RS izrečena im je i presuda. Ivanković je osuđen na šest mjeseci zatvora i obavezan je da vrati protivpravno stečenu korist od oko 130.000 maraka. I Regodić je osuđen na istu kaznu zatvora, ali je i obavezan da plati 1.000 maraka kazne. (Nezavisne novine, 10.10.2014.)
Kada se pažljivo pročita “optužnica” protiv Miljevića (dodatak ispod teksta), potpuno je jasno da tu nema ni riječi o nekom optuženju, već da je na djelu zataškavanje cijelog slučaja, koje je, nakon najpovršnijeg pregleda tog dokumenta, jasno i laiku.
To nije optužnica, to je pravosudna tragedija, koja pokazuje ko je zaista Bajić – odnosno da je riječ o kriminalcu, bez ostatka.
U optužnici su svi NN, sem optuženog Miljevića, što je posebna poslastica za sve one koji će se jednom baviti Bajićevim vanvremenskim beščašćem.
Tada se morao sačuvati Đurađ Regodić, vlasnik “Talije”, kum Dragana Lukača, u čemu je ključnu ulogu, pored Bajića, imao i Darko Ilić, tadašnji šef istraga u Specijalnom tužilaštvu, kao i niz drugih “uglednih” oligarha, lica koja su bezočno opljačkala RS.
U Regodićevoj kući ubijen je narkodiler iz Slovenije Nebojša Čubrilović (oktobra 2015.), ali nikada ubice nisu otkrivene. Sve je prebrzo palo u zaborav, a ministar unutrašnjih poslova u vrijeme te likvidacije bio je Lukač. I u vrijeme brojnih drugih, koje nisu riješene!
Iliću je usluga vraćena potpunom opstrukcijom istrage teškog ubistva Davida Dragičevića, kojeg je on javno kriminalizovao, lažno ga optužujući za djela koja nije počinio na mjestima na kojima nije bio.
Između ostalog, jasno je i sa snimaka sa “MK” objekta, u ulici Velibora Janjetovića Janje, da tu nije riječ o Davidu Dragičeviću, kako je to tvrdio Ilić: NN lice koje su snimile kamere sa “MK” ima na sebi pantalone koje padaju preko patika, dok su Davidove pantalone, kako to potvđuju snimci iz prolaza ka kafeu “988”, uvučene u čizme i svezane pertlom.
Ni taj dokaz, kao ni brojni drugi, nije Vreću i Lepira ponukao da istragu pokrenu u bilo kom drugom pravcu, sem onog koji im je Ilić isvcrtao na morbidnoj, kriminalnoj pres konferenciji MUP RS, 26.03.2018. godine.
Ilić od 25.01. 2019. nije više na čelu Uprave za organizovani kriminal, ali to ne znači mnogo za istragu, kao što ne znači ni to što Siniša Kostrešević nije više na čelu Uprave krim policije.
Ostao je Lukač koji će insistirati na potpunoj opstrukciji i zataškavanju teškog ubistva, kao što je to činio sve proteklo vrijeme.
Kostrešević, do smjene, takođe 25.01.o.g., nije ništa učinio, iako je istragu vodio od 19.04.2018. godine. On je i ključni krivac što je Davor Dragičević napustio, svojevremeno, istražni tim formiran 19.04., jer mu nije dozvoljavao pristup podacima iz istrage. To je jedina istinita činjenica zbog čega je Davor, (za kojeg niko ne zna gdje se nalazi nakon brutalnog udara stranačke milicije na goloruki narod 30.12.2018.), napustio istražni tim u koji je bio inkorporiran.
Štaviše, nakon tog 25. i 30.12., kada se desilo bestijalno batinanje golorukog naroda, Davor Dragičević je potpuno lažno optužen za “državni udar”.
Optužbe na njegov račun, krivične prijave, redaju se u nizu, a iza svega stoji Dragan Lukač, ministar unutrašnjih poslova, koji se lično sveti Davoru, jer se drznuo da traži istinu oko ubistva svog sina Davida i kažnjavanje onih koji su ga ubili i činili sve da zataškaju likvidaciju; Među njima primarno Ilića, od čijeg morbidnog istupa 26.03.2018. i javnog kriminalizovanja i demonizovanja žrtve teškog ubistva Davida Dragičevića, sve i kreće.
Pravosudno policijska osovina zla, koju čine Tegeltija, Bajić, Lukač i Ilić, i dalje radi: Pripremaju se za nove udare, čak i na porodice, onih koji im se usude suprotstaviti.
Lažni policijski izvještaji, montirane optužnice i presude tek slijede, kao i novoi nasrtaji na građane. Posebno one koji podržavaju Davora Dragičevića, traže istinu o ubistvu njegovog sina Davida i insistiraju na prestanku terora režima, koji je svakim danom sve veći i brutalniji.
Prihvatiti teror, represiju i nasilničke pokušaje dominacije te šake bandita značilo bi prihvatiti poziciju roba, što se neće desiti.
Toj crvljivoj Zločinačkoj Organizaciji nazire se kraj, ma koliko se oni, u ovom trenutku, osjećali moćnim i nedodirljivim, piše Slobodan Vasković.
