Kada se spomene ime Valentino, većina ljudi prvo pomisli na 14. februar, poneko na Ziju Valentina ili Valentina Ivanova, a vrlo rijetki na apsolutno najznamenitijeg čovjeka s tim imenom – Rudolpha Valentina.
Ova megazvijezda nijemog filma se smatra i jednim od prvih velikih filmskih zavodnika, kao i prvim na kojeg se odnosi onaj sada već previše korišteni izraz “Latino ljubavnik”.
Rođen je 6. maja 1895. godine od oca Talijana i majke Francuskinje u Castellaneti (Italija). Bez oca je ostao vrlo rano, a kao osamnaestogodišnjak se otisnuo put Sjedinjenih Država u potrazi za kruhom i slavom. Reputaciju ljubavnika zarađuje praktički odmah po silasku s broda.
U New Yorku upoznaje izvjesnu bogatašicu Blancu de Saulles, koja je udana za milionera. S Rudolphom kreće u aferu, a potom i zahtijeva razvod. Ne samo da joj muž nije dao taj razvod nego je potegao vezu u policiji i naredio da se Valentino uhapsi. Nakon što je proveo nekoliko dana u zatvoru, Blanca mu je platila jamčevinu i on je napustio grad. Kasnije je ubila supruga.
Rudolph se odselio u Los Angeles i ondje potražio sreću. Nije trebalo mnogo da je nađe. Prvo je krenuo kao instruktor plesa i zavodnik starijih dama, sve dok se nije počeo pojavljivati u holivudskim ostvarenjima. Nekoliko manjih uloga imao je na početku, a onda su uslijedila djela koja se smatraju apsolutnim klasicima nijemog filma: Četiri jahača apokalipse, Šeik, Krv i pijesak, Šeikov sin itd.
Totalna pomama za Valentinom vladala je tih godina u Hollywoodu, studiji su se utrkivali, a žene poludjele za njim… Takvu slavu teško da je ijedna muška zvijezda kasnije doživjela u svijetu filma (a i od ženskih samo Garbo). Za tih nekoliko godina na vrhuncu uspio se i dva puta oženiti i biti s još barem nekoliko stotina djevojaka. Prava tajna njegovog šmeka je bila što je i pored mekanih, čak nježnih crta lica ipak odisao muževnošću i, kako kažu, neobuzdanom strašću. “Latino zavodnik” je izraz koji je prikačen uz njegovo ime i do danas se često koristi za muškarce slične Valentinu.
Njegova tragična smrt u 31. godini nije baš bila naročito romantična – u pitanju su bile komplikacije s crijevima – ali je pridonijela statusu legende i vječno mladog probisvijeta koji je kao s neba pao u Hollywood, a onda ostavio cijeli svijet u patnji i uzdisanju. Valentinovoj sahrani 30. augusta 1926. na Manhattanu je prisustvovalo oko 100.000 ljudi, ulice su bile ispunjene narodom koji je ikoni htio odati posljednju počast. Fizički je tog dana otišao u zemlju, ali na platnu se do danas vijori čuveno, legendarno i nikad prežaljeno – Valentino.
(Index.hr)