Kako je Balašević pomogao nepokretnoj kćerki da prohoda

Bio je jedan jedini.

A baš u toj knjizi, koja vrca od njegovog jedinstvenog humora i mašte, ima jedna priča koju treba čitati s posebnom pažnjom. Zato što nije izmišljena – ona nosi sjećanje na jedan od najtežih perioda u životu Đorđa Balaševića.

Jelena Beba Balašević, njegova kćerka, ispričala je tada da je to “bajka” koju su joj pričali kad je nakon teške saobraćajne nesreće, u kojoj je povrijedila kičmu, ležala nepokretna u bolnici i prolazila kroz pakao. Govorila je da je to priča koja joj je pomogla da ponovo stane na noge.

“Ne bi bilo tačno reći da je ovo prva Đoletova bajka. OK, prva tatina bajka. Neću kriti da ovu vijest pišem ja, Beba, srednje dijete i jedan od urednika (smijem da se foliram malo). Dakle, bilo bi to nefer prema Lepoj protinoj, Boži Pubu, prema Uspavanki za dečaka, prema, na kraju krajeva pjesmi koju najviše izbjegavam: Naopakoj bajci. Pomenuti likovi su (vjerovatno) izmišljeni, oni žive i dalje u fantastičnom pejsažu vrbaka pod mjesečinom, u birtiji okruženi kibicerima u transu, negdje tamo gdje im je zauvijek lijepo. No, Naopaka bajka nažalost nije izmišljena.

U njoj su stvarni i bolnički suteren kao tunel ka nebesima i hladni čelik skalpela i onaj prvi snjeg koji u ovoj priči ne donosi čudnu pjesmu, praporce i svatove. Čekaj, to je on o tebi pisao? Ono kad si imala nesreću? Je l’ ti stvarno pričao bajku, pitali bi radoznalci. Nisam je ja imala. Imali smo je svi. I nije tema za ovu priliku. Ali da, jeste, pričao mi je puno. I tata i mama i Lola i Aleksa, pričali su mi bajku o tome da ću izaći pješke iz bolničke sobe i ta bajka se na sreću obistinila. Mislim o tome upravo sada, dvadeset godina poslije Naopake, dok sjedim i kucam malu vijest da je tata napisao bajku koju neću izbjegavati. Naprotiv.

U međuvremenu sam diplomirala književnost pa imam pravo čak i malo da se foliram u ulozi književnog kritičara, a šta bolje definiše pravog knjiškog moljca od parafraziranja Šekspira? Dakle, Knjiga Koje Nema je građa od koje se prave snovi, a čitav naš život je snom zaokružen. To je bajka koja te rastuži kada se završi… Ne zato što nije sretan kraj, jer onda baš i ne bi bila prava bajka, već zato što je kraj. Kao urednik, morala sam da je pročitam nekoliko puta. I moram da priznam da je biti urednik ove knjige također posao iz bajke. Ovo je knjiga o Knjizi koja povezuje prijatelje… I sasvim sam sigurna da će povezati sve Nas”, napisala je tada Beba.

Đorđe Balašević preminuo je na Infektivnoj klinici u Beogradu zbog teške upale pluća. Bio je jugoslovenski i srbijanski kantautor i pjesnik. Bio je član grupa Žetva i Rani mraz, a 1982. je započeo solo karijeru. Ukupno je objavio 12 albuma. Glumio je u nekoliko televizijskih serija, za koje je pisao i muziku.

(N1)