Niko Kranjčar o ocu: Nisi otišao, jer si u svima nama zapravo previše ostao

Jučer sam gledao na oltar koji su ti ljudi napravili ispred našeg zgrade. Cicek moj, roditelji, bake i djedovi objašnjavaju svojim mladima zašto im toliko značiš. Bio si važan svima koji su iskonski voljeli naš Dinamo – a meni tata. Često si govorio da me je odgojila mama, da nemaš ništa s tim. Ali tata, nije baš tako. Na vodio si me na svoje treninge u Rapid, na kojima si me pustio da zavolim nogomet. Pustio si me da sam ucrtam svoj put, svojim si me primjerom naučio kako voljeti svoje, poštovati tuđe, kako biti Purger i Hrvat.

No najveća životna lekcija bila mi je da smo svi jednaki i da svakom čovjeku dam pažnju i pomoć, ako su im potrebni, te osmijeh koji ništa ne košta. Na druženjima s dečkima naučio si me kako biti prijatelj, bezuvjetno dati sebe bez zadrške.

Pokazao si mi i kako se lepo provesti, zafeštati, zakartati i živjeti u trenutku – tu i sad. Ne brini, ne bum sad prepričaval vaše anegdote generacije ’82. Ne bum ponavljal da si bio šmeker, fakin, vlasnik osmjeha koji osvaja na prvu, niti bum rekel koliko boli da nisi više tu na zemlji i koliko mi već fališ. Hvala na ljubavi i podršci u svim mojim teškim trenucima.

Nisi zapravo otišao, jer si u svima nama zapravo previše ostao. You did it your way. Volim te i volimo te. Hvala ti od sveg srca”, rekao je Niko Kranjčar o svom ocu.