Ni Dejtonski sporazum, ni Ustav BiH ne daju mogućnost otcjepljenja nijednom entitetu – navodi se u odgovoru Ambasade Sjedinjenih Država u BiH Radiju Slobodna Evropa (RSE) u vezi sa Zaključcima Narodne skupštine Republike Srpske, u kojima se poziva i na “mirni razlaz BiH i ukidanje Kancelarije visokog predstavnika u BiH (OHR)”.
Zaključke je u Skupštinu Republike Srpske uputio Milorad Dodik, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, na čiju inicijativu je i sazvana posebna sjednica Skupštine Republike Srpske 10. marta u Banjoj Luci, javlja RSE.
Oni se tiču ocjene rada visokog predstavnika, a povod je najava imenovanja novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini.
Iz Ambasade SAD-a ističu da “svaka radnja preduzeta sa ciljem razgradnje BiH predstavlja kršenje Dejtonskog sporazuma, te da je postojanje svakog od dva bh. entiteta (Republika Srpska i Federacija BiH) u Bosni i Hercegovini u potpunosti zavisno od postojanja BiH”.
“Status Bosne i Hercegovine kao države nije stvar mišljenja, već činjenica koja je ustanovljena međunarodnim pravom”, ističu iz Ambasade SAD-a u BiH, te dodaju da Kancelarija visokog predstavnika u BiH ima njihovu “punu podršku u nadgledanju provedbe civilnih aspekata Dejtonskog mirovnog sporazuma i njegove podrške istoj”.
U odgovoru se podsjeća da Bosna i Hercegovina mora zadovoljiti konkretne kriterijume koje je ustanovio Savjet za provođenje mira u BiH (PIC, Peace initiative coalition), kako bi se okončala međunarodna supervizija. Oni su sadržani u kriterijumu 5+2, za koje ističu da su komplementarni sa putem BiH ka Evropskoj uniji.
Šta su kriterijumi 5+2?
Za ukidanje Kancelarije visokog predstavnika u BiH postavljena su 2008. godine 5+2 uslova i cilja, među kojima su raspodjela imovine između države i drugih nivoa vlasti, rješenje za vojnu imovinu, provođenje Konačne odluke za Brčko distrikt, fiskalna održivost BiH, te zaživljavanje vladavine prava.
Dva cilja su potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i pozitivno mišljenje Upravnog odbora Savjeta za provođenje mira u BiH.
Ustav BiH ne daje mogućnost otcjepljenja
Narodna skupština Republike Srpske usvojila je 10. marta zaključke kojima se poziva na mirni razlaz u Bosni i Hercegovini, ukoliko BiH sa dva entiteta i tri konstitutivna naroda “ne preuzme odgovornost za vlastiti razvoj u skladu sa Dejtonskim sporazumom i međunarodnim pravom”.
U zaključcima se pozivaju na Povelju Ujedinjenih nacija koja, kako su naveli, “garantuje svakom narodu pravo na samoopredjeljenje” i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Pakt o privrednim, socijalnim i kulturnim pravima, koji su sastavni dio Ustava BiH”.
“Mislim da to pravo nije moguće efektivno realizirati u Bosni i Hercegovini, a da bi to bilo u skladu sa Ustavom, pogotovo što se u jednom drugom članu, u normativnom dijelu, kaže da je Bosna i Hercegovina samostalna, suverena i politički neovisna država. Prema tome, to pravo u vidu secesije ne postoji”, ističe Pobrić.
Pobrić pojašnjava da su Povelja UN-a i Međunarodni paktovi, na koje se poziva u zaključcima Narodna skupština Republike Srpske, uvršteni u preambuli u Aneksu 1 uz Ustav BiH, ali da su neprimjenjivi u ovom kontekstu.
“Tačno je da se pominje u preambuli u Aneksu 1 uz Ustav BiH, Međunarodni pakt o građanskim, političkim pravima, u kojem se govori o pravu naroda na samoopredjeljenje. Međutim, ovo pravo se danas u međunarodnom pravu tumači vrlo restriktivno, tj. kada je jedna etnička skupina, narod ili nacionalna skupina koja je teritorijalno određena, diskriminirana od većinskog naroda ili temeljne nacije – da je tako nazovem – to je krajnje sredstvo da bi oni zaštitili svoja kolektivna i individualna prava. Mislim da Aneks 4, koji je Ustav BiH, bar kad su u pitanju konstitutivni narodi, ne daje povoda da se kaže da je neki narod posebno diskriminiran”, ocjenjuje Pobrić.
U zaključcima entitetske skupštine poziva se i na ukidanje Kancelarije visokog predstavnika u BiH, te se traži od Skupštine da zaduži Vladu Republike Srpske da formira međunarodni pravni tim sa ciljem podnošenja tužbi protiv visokih predstavnika.
Visoki predstavnici se u zaključcima optužuju da su “kršeći Dejtonski sporazum i njegov Aneks 10, kršili međunarodno pravo zloupotrebljavajući svoj mandat”, a jedna od konstatacija je i da “prestaje potreba za vojnim dijelom misije po Aneksu 10 Dejtonskog sporazuma”.
Za ove Zaključke nema pravnog osnova, smatra Pobrić, pojašnjavajući da je Aneks 10 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH uveo institut visokog predstavnika, čiji je mandat dodatno “proširen” bonskim ovlaštenjima, koje je donio Savjet za provođenje mira u BiH. Iz tog ugla, kaže, visoki predstavnik je glavni tumač Dejtonskog mirovnog sporazuma, prema tome i Ustava BiH.
Pobrić smatra i nemogućim ostvarenje najava tužbi protiv bivših visokih predstavnika od Republike Srpske.
“Kojem bi ih sudu tužio, za što bi ih tužio i koje bi bile sankcije, zaista ne znam. To je on [Milorad Dodik] trebao da objasni Skupštini Republike Srpske. Mislim da je to nasumice data izjava, a da ni on ne zna kome bi ih tužio”, ističe Pobrić.
Šta su bonska ovlaštenja, Aneks 10 i Savjet za provođenje mira u BiH?
Bonska ovlaštenja odnose se na odluke Savjeta za provođenje mira u BiH sa sastanka u Bonu, održanom u decembru 1997. godine. Savjet je tada, razrađujući Aneks 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim su određena ovlaštenja visokog predstavnika, omogućio visokom predstavniku da smijeni sa dužnosti javne zvaničnike koji krše zakonski preuzete obaveze i Dejtonski mirovni sporazum, te da, kada to smatra neophodnim, nametne ključne zakone ukoliko ih ne usvoje zakonodavna tijela Bosne i Hercegovine.
U Aneksu 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma je utvrđeno da se provedba civilnih aspekata mirovnoga rješenja odnosi na nastavak pružanja humanitarne pomoći dok je god to potrebno, obnovu infrastrukture i privrednu obnovu, uspostavu političkih i ustavnih institucija BiH, promovisanje poštovanja ljudskih prava i povratak izbjeglica i raseljenih lica, te održavanje slobodnih i poštenih izbora u BiH.