Drugi je to put da se film iz Bosne i Hercegovine našao u samom vrhu filmskih ostvarenja u borbi za zlatni kipić. Prije točno 20 godina Oscara je naime osvojio film “Ničija zemlja” Danisa Tanovića, podsjeća Dnevnik.hr.
”Quo vadis, Aida?” film je o užasima genocida u Srebrenici koji baš nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Kritika i publika zasuli su ga lovorikama, a Žbanić je još jednom pokazala da za dobar film nisu potrebni skupi specijalni efekti i velika glumačka imena, već u prvom planu mora biti priča, i to u ovom slučaju ona koju će lako moći razumjeti i oni koji nisu upoznati s ratom na području bivše Jugoslavije.
U srpnju 1995. godine Aida radi kao prevoditeljica za Ujedinjene narode i pokušava spasiti svoju obitelj nakon što su Srebrenicu zauzele snage Ratka Mladića. Njezin muž i dvojica sinova su među tisućama onih koji traže spas u UN-ovu skladištu, a Aida će učiniti baš sve kako bi im spasila život i odvela ih na sigurno.
I to je to. Iako film obiluje brojnim statistima, naglasak je stavljen na jednostavnu priču o borbi jedne obitelji za vlastiti život i hrabrosti majke koja se neće libiti iskoristiti svoj položaj kako bi spasila svoje najmilije.
Svi su likovi prikazani kao ljudi od krvi i mesa, a čak je i vrhunska interpretacija Borisa Isakovića koji je utjelovio Ratka Mladića lišena bilo kakve karikaturalnosti te upravo zbog toga još snažnije prikazuje sve užase Srebrenice.
Jasna Đuričić savršeno je odglumila prevoditeljicu i majku koja nema vremena za političke i ideološke rasprave. Ona trči s jednog kraja skladišta na drugi, prevodi praktički beskorisnim UN-ovcima, pomaže civilima i istovremeno smišlja kako spasiti svoju obitelj.
Upravo su borba „običnog čovjeka“ te prisjećanja na suživot prije rata neopterećen nacionalnostima filmu dali svojevrsnu “hiperrealnost” koja gledatelje drži prikovanim za ekrane.
Brz i dinamičan tempo filma najbolje ocrtava sav kaos i besmisao rata, a rollercoaster emocija traje do posljednje sekunde odjavne špice, a mnogi film danima neće moći izbiti iz glave. Posebno su emotivne scene u kojima se Aida nakon rata vraća u rodnu Srebrenicu te shvaća kako bez obzira na sve traume iz prošlosti čovjek mora ići naprijed.
Bez ikakve patetike, hektolitra krvi, pametovanja i preglumljavanja, “Quo vadis, Aida?” snažan je i potresan film koji je zaslužio još jedno priznanje.
Inače, Žbanić je vijest dočekala u Sarajevu, u udruzi “Majke Srebrenice”.
“Jako mi je važno da su žene i majke Srebrenice u svemu ovome, da film ide dalje i priča priču o Srebrenici, a na sve ostalo mi ne možemo utjecati”, kazala je Žbanić
Predsjednica udruge koja okuplja srebreničke majke Munira Subašić film je pogledala već dva puta i također se nada kako će on pomoći da se prestane s praksom veličanja počinitelja ratnih zločina, prenosi Dnevnik.hr.
“Vrlo je važno da taj film dobije nagradu, ne zbog osvete, već zbog istine i pravde. Bilo bi dobro da na neki način mi žrtve doživimo satisfakciju i da nas na neki način poštuju, jer i više od 25 godina nakon genocida postoje i dalje oni koji veličaju ratne zločince, negiraju genocid i šire mržnju”, kazala je Subašić.