Zbog prirode nastanka i manifestacije, autizam je vrlo složen zdravstveni poremećaj. Glavne karakteristike autizma su slaba ili nikakva socijalna interakcija i komunikacija, ograničeni i ponavljajući obrasci ponašanja.
Prvi znaci autizma se vide još tokom ranog djetinjstva, a prepoznaju se u prve tri godine djetetovog života. Iako nema službenih podataka koliko je djece s autizmom u Bosni i Hercegovini, pretpostavlja se da ih je više hiljada.
Stručnjaci su definirali i kako prepoznati da je dijete autistično. Dijete nema „brbljanja“ do dvanaestog (12.) mjeseca života, nema gestikulacije (poput upiranja prstom, mahanja rukom pozdravnih poruka i slično) do 12. mjeseca života, ne izgovara niti jednu riječ do šesnaestog (16.) mjeseca života, niti izgovara spontane fraza od dvije riječi do dvadeset četvrtog (24.) mjeseca života.
Osobenosti da je dijete autistično su i gubitak bilo koje jezične ili socijalne vještine u bilo kojoj dobi, izostavljanje uspostavljanja kontakta očima s roditeljima, ne odazivanje na svoje ime, iako se na ostale zvukove iz okoline reagira, nezainteresiranost za drugu djecu, ali i za plišane igračke.
Mogući pokazatelji su i nemogućnost praćenja pokreta bližnjih, zaostatak u socijalnom razvoju, stereotipni pokreti, odnosno pokreti bez svrhe, poput lupkanja rukama, vrtnje glavom, ljuljanja tijelom ili okretanja tanjira i slično, tzv. “ritualno ponašanje”, odnosno izvođenje dnevne aktivnosti uvijek istim redom, rutinski, poput reda oblačenja, te ograničeno ponašanje, tj. ponašanje limitirano fokusom, interesom ili aktivnošću, poput prevelike zaokupljenosti jednom igračkom.
Kako navode iz INZ-a, bitno je naglasiti i nekoliko činjenica koje svako dijete s autizmom želi da znate! Dijete je prije svega – dijete. Autizam je samo jedan od aspekata karaktera i ne određuje ga kao osobu.
Njegovo prihvatanje stvarnosti je „iskrivljeno“, to znači da uobičajeni pogledi, zvukovi, mirisi, okusi i dodiri svakodnevice, koje vi možda čak i ne primjećujete, za to dijete mogu biti veoma bolni. Čak se i sama sredina u kojoj mora živjeti često može činiti neprijateljska. Mogu ostavljati dojam povučene ili neprijateljski raspoložene osobe, ali se ustvari samo pokušavaju zaštiti.
Stručnjaci roditelje i prijatelje autistične djece mole da razliku “neću” (ja biram da nešto neću) i “ne mogu” (nisam to sposoban napraviti). Ne radi se o tome da dijete ne sluša upute, nego o tome da vas ono ne može razumjeti.
– Autistična djeca ne razumiju igre riječima, nijanse, dupla značenja, metafore i sarkazam. Ona razmišljaju konkretno i jezik tumače – doslovno. Primjer – Za njih je vrlo zbunjujuće kad kažete da je nešto „mačiji kašalj“, kada nema mačke na vidiku. Ne shvataju šta zaista mislite kad kažete – „ovo ćeš ti lako napraviti“ – istaknuto je u saopćenju.
Stručnjaci upozoravaju da je neophodno biti strpljiv s ograničenim vokabularom djece koja ne znaju riječi koje bi opisale svoje osjećaje. S druge strane, djeca mogu zvučati kao mali profesor ili filmska zvijezda, brbljajući riječi ili cijele scenarije koji su neočekivani za njihovu životnu dob.
- Pokušajte otkriti šta je uzrok njihovih “ispada”, galame, koji su za njih same strašniji nego za vas, a događaju se kad je jedno od njihovih čula preopterećeno. Ako možete razumjeti zašto se ispad desi, onda se oni mogu spriječiti – kazali su iz INZ.
Preporuka roditeljima i prijateljima autistične djece je da im pomognu u socijalnoj interakciji. Ohrabrite drugu djecu da ih pozovu da im se pridruže u igranju s loptom, moguće je da će biti oduševljeni što su uključeni u igru. Najbolji su u igrama koje imaju jasan početak, tok i kraj.
– Najbitnije je – pružite im bezuvjetnu ljubav. oni nisu izabrali autizam. Bez vaše podrške, šanse da budu uspješne i samostalne osobe su slabe. Uz vašu podršku i vođenje mogućnosti su veće nego što možda mislite. Tri su ključne riječi – strpljenje, strpljenje i strpljenje, saopćeno je iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane.