Bila je to samoodbrana. Više volim da živim u zatvoru, nego da me zlostavlja, bez imalo kajanja izjavio je u februaru 2003. godine u svojoj završnoj riječi tada 27-godišnji Edin Gačić, dva dana prije nego će presudom Kantonalnog suda u Sarajevu biti osuđen na dugotrajnu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina zbog ubistva majke Sifete, koje je počinio 25. avgusta 2002. godine.
Nastranu to kako je čovjek koji je najprije osuđen na 14 godina zatvora 1998. godine zbog okrutnog ubistva, a onda još 20 godina zatvora za ubistvo majke, može biti pušten i prije nego što je odležao presuđene mu kazne (sudija Goran Orašanin kazao je te 2003. godine prilikom izricanja presude da Gačić ima pravo da traži objedinjavanje kazni, ali ona nije mogla biti toliko umanjena), nema dileme da se radi o veoma okrutnom poremećenom umu i okorjelom zločincu.
Mnogo toga o tome ko je Gačić ilustrira i njegov iskaz policiji nakon ubistva majke 2002. godine, gdje je potpuno hladno govorio o zastrašujućim detaljima.
Naime, Gačić se već nalazio na izdržavanju kazne zatvora za ubistvo Ismeta Gunića, predsjednika Udruženja Banjalučana u Zenici, kojeg je ubio nožem, šarafcigerom, daskom od oramara i grijalicom, kada je dobio dopust za vikend i s umišljajem odlučio da ubije majku.
O tome on kaže:
“U toku boravka na zadnjem, pomenutom dopustu, pored mene i Sifete u stanu su povremeno boravili i članovi naše porodice, moje dvije tetke, Fatima i Nivesta, kao i njihovi muževi Hizmo i Safet, te njihova djeca, odnosno mala Amna. Čekao sam da pomenuta familija napusti stan, te da nasamo ostanem sa Sifetom kako bih je ubio”.
Potom je, planirajući zločin, pet dan prije ubistva, ponovo otišao u KPZ Zenica gdje je iz depozita uzeo 100 KM, tvrdeći da želi otići u Banju Luku (!?).
“Međutim, novac mi je bio potreban zbog realizacije mog plana, da nakon ubojstva imam novac koji ću koristiti za potrebe puta. Poslije odlaska u Zenicu, ne znam tačno koji dan, niti se mogu sjetiti, u jednom od sarajevskih ugostiteljskih objekata, čije ime ne znam niti mogu pouzdano reći gdje se nalazi, od meni nepoznatog lica sam kupio pištolj marke CZ (TT-ac) cal. 7,62 mmm sa ukupno 17 metaka, do čega je devet bilo u šanžeru, a osam sam dobio u ruku. Pištolj sam platio 400 KM, a novac za pištolj potiče od moje ušteđevine”, ispričao je Gačić istražiteljima u Sarajevu.
Nakon što je rodbina otišla iz stana, Gačić je ostao sam sa nesretnom majkom, odlučivši tada da je kazni jer ga je, navodno, maltretirala.
Stavio je metak u cijev pištolja i oko 13 sati ušao u dnevni boravak gdje je na kauču sjedila njegova majka i čitala novine i ne sumnjajući šta se sprema.
“Uperivši pištolj u nju, ispucao sam dva metka koja su je pogodila, koliko se ja sjećam, u predjelu grudi. Nakon pucanja, Sifeta je još uvijek bila živa, a ja nisam htio da nastavim sa pucanjem, kako ne bi čuo komšiluk, te sam upotrijebio komad štrika koji sam imao ranije spremljen u cilju izvršenja ubojstva… te sam dokrajčio Sifetu davljenjem”, šokantne su riječi višestrukog ubice.
Iz, kako je navedeno predostrožnosti, kako ne bi bio otkriven prilikom pucanja, pustio je glasnu muziku, a nije želio odmah napustiti stan.
“To sam smatra rizičnim u smislu da me prilikom izlaska ne bi vidio neko od komšija . Tako sam u toku ta dva sata vrijeme proveo na način što sam jeo lokume i kesk, pio kiselu vodu. Ponašao sam Sifetin novčanik odakle sam uzeo mislim oko 200 M, te oko 15 sati izašao iz stana kojeg sam zaključao, a ključ stavio u džep, dok sam pištolj ponio sa sobom”, objasnio je.
Ispričao je tada i na koji način je bježao, pokazujući organizacione sposobnosti.
“Nakon toga sam sjeo na tramvaj i TAXI-jem se uputio do Hadžića, odakle sam se autobusima prebacivao do Bileće, s namjerom da pređem granicu sa Crnom Gorom, kako bi došao u Bar odakle bih otišao u Italiju, a kasnije i dalje u inostranstvo. Nakon toga sam prešao crnogorsku granicu i došao u Podgoricu, sjeo sam u voz u namjeri da otputujem do Bara, ali me je u vozu pronašla crnogorska policija koja me je uhapsila i privela u službene prostorije u Baru, te me vozilom prebacila u Podgoricu”, zaključio je Gačić.
Detalji koje je ispričao Gačić pokazuju da je riječ o okrutnom i bolesnom ubojici koji najprije detaljno planira svoje zločine, a potom i skrivanje, koristeći različita prevozna sredstva, s konačnim ciljem da se dokopa inostranstva gdje bi se nastavio skrivati od pravde.
Vjerovatno u svemu tome, kao i u činjenici da se radi o bivšem pripadniku vojske, da je proveo više od dvije decenije u zatvoru, da je navikao na teške uvjete života, kao i da je dobro utreniran, treba razloge što i poslije višednevne potjere Gačić još uvijek nije pronađen!