Ratko Mladić je rođen 12. marta 1943. godine u selu Božanovići kod Kalinovika u Kraljevini Jugoslaviji (na teritoriji današnje Bosne i Hercegovine).
1966. godine se vjenčao sa Bosiljkom Jedić, porijeklom iz Hrvatske, koju je upoznao u Skoplju. Dobili su sina Darka (1969.) i kćer Anu (1971.) koja je sebi oduzela život 1994. godine. Mladić je kasnije tvrdio da je njegova kćerka ubijena.
1965. godine Mladić je raspoređen u 3. armijsku oblast JNA. U napredovanju kro vojne činove komanduje različitim vodovima. Postaje major 1974. Od 1976. do do 1978. pohađa Komandno-štabnu akademiju, a zatim obavlja komandantske dužnosti u Kumanovu i Štipu. Nakon dodatnog školovanja, 1989. postaje pomoćnik načelnika Odjeljenja za nastavne procese pri Komandi Treće vojne oblasti u Skoplju. U januaru 1991. postaje komandant za pozdinu u komandi 52. korpusa u Prištini. Postaje načelnik Odjeljenja za operativno-nastavne poslove 9. korpusa u garnizonu Knin u junu 1991., a zatim i načelnik štaba 9. korpusa Vojnopomorskeoblasti.
Predsjedništvo SFRJ unaprijedilo Mladića u čin general-majora u oktobru 1991., a matim i general-potpukovnika krajem aprila 1992. Postao načelnik štaba u komandi Druge vojne oblasti JNA u Sarajevu. U maju 1992. preuzima dužnost komandanta u Drugoj vojnoj oblasti JNA. Tokom ovog perioda pomaže bosanskim Srbima da preuzmu kontrolu nad dijelovima istočne i sjeverne Bosne.
12. maja 1992. imenovan je za komandanta Glavnog štaba novoformrane Vojske RS-a. U junu 1994. unaprijeđen u čin general-pukovnika. Na dužnosti ostaje do kraja 1996.
Sarajevo je ibilo pod vojnom opsadom 1460 dana. U tom periodu poginula je 11.541 osoba. Procjenjuje se da je na grad ispaljeno između 480.000 i 500.000 projektila.
Pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju podignuta optužnica protiv Ratka Mladića i Radovana Karadžića zbog zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini. Mladić je optužen po 20 tačaka optužnice, među kojima je i genocid.
Mladić je, kao komandant Vojdke RS-a, optužen za genocid počinjen u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom Bosne i Hercegovine, koji je u šest općina imao razmjer genocida, teroriziranje stanovništva Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Osim za Srebrenicu, Tužilaštvo ga tereti i za genocid u Foči, Ključu, Kotor-Varoši, Prijedoru, Sanskom Mostu i Vlasnici.
U julu 1995. trupe pod Mladićevom komandom osvojile su Srebrenicu i Žepu, enklave pod zaštitom Ujedinjenih naroda, ubile 8.000 muškaraca i dječaka bošnjačke nacionalnosti i protjerale između 25.000 i 30.000 ljudi s tog područja. Međunarodni sud pravde u Hagu donio je 26. februara 2007. godine presudu u kojoj se zločin u Srebrenici naziva imenom genocid.
11. jula 1996. sudsko vijeće ICTY-a idaje nalog za hapšenje Ratka Mladića i Radovana Karadžića, koji obavezuje sve države da omoguće njihovo hapšenje i izručenje Tribunalu.
Do Mladićevog hapšenja u javnosti kruže različite priče o njegovom kretanju, a vjeruje se da se krije u Srbiji. 2013. godine, iz razgovora sa svjedocima, obavještajnih podataka i sudskih dokumenata, Guardian objavljuje detalje o Mladićevom kretanju. Prema izvještaju, Mladić je 1997. boravio u vojnom odmaralištu na Rajcu, a zatim u drugom u Stagarima kod Kragujevca. Izvjesno vrijeme boravio je u porodičnoj kući na Banovom brdu u Beogradu, a zatim u vojnoj bazi u Krčmaru kod Valjeva. Tužilac za ratne zločine potvrdio je da je Mladić živio u 11 stanova iznajmljenih na Novom Beogradu, kad je rekao da je bio u jednom od stanova u vrijeme pogibije dvojice gardista u nerazjašnjenim okolnostima u kasarni na Topčideru 2004. Tvrdilo se da su gardisti ubijeni jer su tamo vidjeli bjegunca Mladića.
2005. godine Mladić se, navodno, vraća u Novi Boegrad, a 2006. odlazi kod rodbine u Malu Moštanicu te potom u Lazarevo kod Zrijenjanina, gdje ostaje do hapšenja.
U okrobru 2000. general Radislav Krstić, optužen za ratne zločine na suđenju svjedoči da nije znao za genocid u Srebrenici te zato krivi Mladića, koji je na slobodi u Beogradu.
1. aprila 2001. godine uhapšen Slobodan Milošević. Mladić odlazi na nepoznatu lokaciju nakon ranije izjave vlasti optužene za ratne zločine nisu dobrodošli u Srbiji.
RS pod pritiskom je da preda bjegunce optužene za ratne zločine, među kojima i Mladića, kada je ICTY naziva “posljednim sigurnim skrovištem ratnih zločinaca”. Kruže glasine da se Mladić skriva u bunkeru u Han-Pijesku. Mladen Ivanić negira da zna gdje se Mladić skriva. UN tvrdi kako je poznato kako je Mladić putovao RS-om s vojnom pratnjom. NATO-ove snage kažu da bi vojna akcija bila previše riskantna zbog Mladićeve pratnje.
U augustu 2001. general Radislav Krstić osuđen na 46 godina zatvora (kasnije preinačeno na 35) zbog genocida u Srebrenici. Svjedočio je da njegov nadređeni, Mladić, preuzeo kontrolu nad vojskom koja je zauzela Srebrenicu nekoliko dana prije zločina te da je o tome šutio, mtrahujući za sigurnost svoje porodice. Sud je presudio da je Krstić učestvovao u akciji.
U januaru 2003. godine SAD prijeti povlačenjem pomoći Srbiji ako ne izruči Mladića. Iz Vlade Srbije tvrde da im je njegova lokacija nepoznata.
13. augusta 2003. godine Stana Mladić, majka Ratka Mladća, preminula u Kasindolu u Istočnom Sarajevu. SFOR ne pronalazi Mladića u akciji pretresa porodične kuće.
U februaru 2014. godine glavna tužiteljica ICTY-a Carla del Ponte kaže da je zamrznuta saradnja Srbije i Tribunala jer vlasti ne hapse ratne zločince, a što bi ih moglo koštati milion dolara američke pomoći. “Mladić je u Srbiji. Mogao bi biti ovdje sutra da ima političke volje za njegovo hapšenje”, rekla je Del Ponte. Tokom sljedeće dvije godine zvaničnici tvrde da je Mladić lociran. Evropska Unija u februaru 2006. godine poručuje Srbiji da mora izručiti Mladića za mjesec ako ne želi da se zaustave pristupni pregovori.
Godine 2011. Mladićev brat od strica Branislav Mladić sporazumno priznao krivicu za skrivanje haškog optuženika u svojoj kući u Ulici Vuka Karadžića u selu Lazareva kod Zrenjanina. Uvjetno je osuđen na godinu zatvora. Umro je u martu 2015.
26. maja 2011. godine uhapšen u selu Lazarevu kod Zrenjanina u kući Branislava Mladića.
31. maja 2011. godine Mladić je prebačen iz Beograda u pritvorsku jedinicu ICTY-a u Hagu.
3. juna 2011. Mladić se prvi put pojavljuje pred Tribunalom. Ne želi dati iskaz. U julu negira optužbe.
16. decembra 2011. tužioci predaju četvrtu i konačnu verziju optužnice, prema kojoj je smanjen broj obuhvaćenih zločina i općina sadržanih u prethodnim verzijama.
U toj verziji Tužilaštvo Haškog tribunala je Ratka Mladića u dvije tačke optužilo i za djelo genocida. Druga tačka tretira 1992. godinu. Tada je kroz prijedorske logore prošlo više od 32.000 osoba, a ubijeno više od 4.200 ljudi ili isvaki 11. Hrvat i Bošnjak ovog grada.
16. maja 2011. suđenje počinje uvodnim riječima optužbe. Odbrana ne želi dati uvodnu riječ.
14. aprila 2014. godine ICTY odbija zahtjev da Mladić bude oslobođen krivice.
23. oktobra 2014. Pretresno vijeće odobrilo zahtjev Tužilaštva da ponovo otvori svoj dokazni postupak kako bi predočilo nedavno otkrivene dokaze u vezi s masovnom grobnicom Tomašica kod Prijedora.
U decembru 2016. optužba i odbrana daju završne riječi na suđenju. Tužioci traže doživotni zatvor. Odbrana tvrdi da Mladić nije kriv za genocid i ratne zločine. “Kriv je samo zato što je Srbin”, tvrdi odbrana.
22. augusta 2017. godine Apelacioni sud u Beogradu oslobodio deset optuženih za pomaganje i skrivanje Mladića. Penzionisani general VRS-a Marko Lugonja uvjetno osuđen na šest mjeseci zbog skrivanja Mladića u svom stanu pet do šest dana.
1. oktobra 2017. godine Srbija dala garancije za privremeno puštanje Mladića na slobodu radi liječenja.
10. novembra 2017. godine Sudsko vijeće zaključuje da odbrana nije pokazala da Mladićevo zdravstveno stanje opravdava odgađanje izricanja presude. Smatra da je njegovo zdravstveno stanje stabilno.
8. juna 2021. će biti izrečena konačna presuda Ratku Mladiću. Ne zaboravite biti uz FACE TV od 14 sati! Pratimo iz minute u minutu presudu, javljanje iz Haga, brojni gosti uživo i analize presude!