Uništavanje šuma je jedan od velikih indijskih problema s katastrofalnim posljedicama: neplodnost zemlje, povećanje erozije tla, smanjenje poljoprivredne proizvodnje i devastiranost flore i faune.
Jedan čovjek je odlučio nešto promijeniti. Jadav “Molai” Payeng je započeo svoj projekt sadnje drveća 1979. još kao tinejdžer, a danas je rezultat toga svega džungla na mjestu nekadašnje pustinje riječnog otoka Majuli na rijeci Brahmaputri.
Molai se odlučio na taj potez nakon oglušivanja lokalnih vlasti na problem deforestacije.
– Zmije su ugibale na vrućinama, bez ikakvih stabala da im pruže hladovinu. Sjeo sam i plakao nad njihovim beživotnim tijelima. Upozorio sam lokalni šumski odjel i zamolio ih da posade drveće. Rekli su da ovdje ništa ne bi naraslo, ali su predložili da sam pokušam posaditi bambus. Nitko nije bio zainteresiran -, riječi su Jadav “Molai” Payenga, o kojem se danas snimaju dokumentarci i koji je inspiracija čak i za animirane filmove.
Kad je počeo sa sadnjom, Molai je bio potpuno izoliran od ostatka društva. Sjemenke je sadio ručno, svakodnevno ih zalijevajući. Nekoliko godina truda poslije, područje se pretvorilo u šipražje bambusa.
Poslije je odlučio posaditi druga stabala. Sa sobom je ponio čak i mrave, gliste, termite i druge kukce zbog toga da podignu kvalitetu tla. To je bilo ispravno, jer su uz rahljenje te životinje poboljšale i kemijski sastav tla izlučujući određene enzime. Riješio je i problem navodnjavanja, a vegetacija je postajala sve raznolikija.
Kako su godine prolazile, nekoć pusto područje postalo je stabilan ekosustav ne samo s puno biljaka, nego i životinjskih vrsta, uključujući ugrožene životinje poput jednorogog nosoroga i bengalskog tigra. Nakon 12 godina tamo su prvi put viđeni strvinari, čak i ptice selice.
Nažalost, lokalni stanovnici su ubili nosoroga, a pojavili su se problemi sa slonovima koji su uništili dio kuća i s tigrovima koji su ubijali perad, no to je riješeno prirodnim putem, jer se pojavila i populacija jelena. Vlasti u Indiji su saznale za Molaijev projekt tek 2008. godine. Tek tada je pomoćnik za očuvanje šuma Gunin Saikia prvi put upoznao ovog nevjerojatnog čovjeka.
– Bili smo iznenađeni kad smo pronašli tako gustu šumu. On tretira drveće i životinje poput vlastite djece. Vidjevši to, odlučili smo mu pomoći. Da je bio u bilo kojoj drugoj zemlji, od njega bi napravili heroja -, rekao je Gunin Saikia, pomoćnik za očuvanje šuma Indije. Sada ta šuma nosi i ime Molai, po svom tvorcu.
2012. godine, Molai je službeno nagrađen za svoje ogromno dostignuće, a svoju priču je podijelio s javnošću u nadi da će njegov rad inspirirati ljude diljem svijeta. Molai živi i dalje jednostavnim životom od stočarstva sa svojom obitelji, a nađe se svjetskih donacija za pošumljavanje u čemu mu pomažu četiri zaposlenika.
Tvrdi da će to raditi do posljednjeg daha i da je u svojoj šumi najsretniji čovjek na svijetu.