Prošle su 37 godine od kada je umro Emerik Blum, gradonačelnik Sarajeva i višegodišnji direktor Energoinvesta, čovjek koji je svojim znanjem i umijećem poslovanja dao snažan pečat i nemjerljiv doprinos ekonomskom razvoju Bosne i Hercegovine u socijalističkoj Jugoslaviji. Uz ime ovog vizionara koje je, na žalost, generacijama novih naraštaja danas gotovo i nepoznato, stoje uspjesi i ostvarenja vrijedna divljenja i najdubljeg poštovanja, pa je ovo prilika da se djela tog velikog i zaslužnog privrednika prisjetimo kako to i dolikuje čovjeku njegovih postignuća.
– Još tokom školovanja u Sarajevu i Pragu bio je aktivan s naprednim idejama. Nije odgovarao ustaškim vlastima, pa je s brojnim Jevrejima bio prognan u logore. Više je logora promijenio, a na kraju su ga prebacili u Jasenovac. Kako je bio vješt inžinjer i veoma obrazovan, radio je na održavanju jedne od starih centrala, a potom su ga prebacili u zatvor u Staru Gradišku, odakle je uspio pobjeći 1944. godine – navodi Garibija.
S nekoliko drugova u starom čamcu uspio je pobjeći preko Save, prešao je rijeku, te se priključio Narodnooslobodilačkoj borbi. Kao vrhunski intelektualac, i prije svega antifašist, u doba socijalističke vlasti obavljao je niz funkcija i brzo postao načelnik Ministarstva industrije BiH, a kasnije i pomoćnik ministra elektroprivrede tadašnje Federalne Republike Jugoslavije.
Bio je pokretač i osnivač „Energoinvesta“. Ujedinio je dvije firme, jednu u kojoj je bio direktor „Elektroprojekt“ i drugu „Elektromont“. Tako je nastao čuveni „Energoinvest“.
Svojim inžinjerskim vizijama uspio je napraviti kompaniju koja će upošljavati 44.000 radnika! Proširit će je na sve kontinente i bit će aktivna u 50 gradova širom svijeta.
Njegova djela su nebrojena i velika, ali najveće je ono što je američki list Newsweek uporedio sa Siemensom ili Hitachijem. Naravno, to je kompanija Energoinvest za koju je u monografiji, posvećenoj Blumu istaknuto da je iz male tvornice sa 70 radnika prerasla u giganta s više od 50.000 radnika. To se desilo za manje od četiri decenije.
Rad prema svjetskim standardima je razlog Blumovog, odnosno Energoinvestovog uspjeha. To je jasno iz njegovog obraćanja radnicima u sarajevskom Kulturno-sportskom centru Skenderija 1971. godine.
“Mi smo u pogledu naših društvenih, međusobnih i samoupravnih odnosa do sada dosta daleko zašli. Te odnose smo stalno razvijali, a kao privredna organizacija uzeli smo sebi za mjerilo ne samo za jugoslavensku praksu, nego sve više i više važeća mjerila u svijetu. I danas je Energoinvest kao privredna organizacija u momentu velikog uspona, i dalje se razvijaju sve djelatnosti u Energoinvestu. Niko do sada nije postigao takav obim proizvodnje, takav obim izvoza, dohodak, nivo kadrovske strukture”, poručio je.
Poseban vagon
Koliko je bio jednostavan i siguran u svojim idejama, najbolje pokazuje kada je jedan veliki teret „Energoinvesta“ od 300 tona trebao otići za Sovjetski savez. Napravljen je poseban vagon, koji se nije mogao napraviti u fabrici „Vaso Miskin“, nego u Kraljevu. Bio je u jednom komadu i tako natovaren na vozu morao je da dođe do Luke Ploče. I sam je sjeo u lokomotivu i s mašinovođom došao do Ploča
Saradnja s najskupljom konsultantskom kompanijom – McKinseyjem
Da je Energoinvest bio svjetska tvornica, a da je Blum bio “crveni kapitalista”, kako ga je nazvao Newsweek, potvrđuje svjedočenje Drage Bauma, koji je 1969. zadužen da u Sjedinjenim Američkim Državama formira Energoinvestovu filijalu Internergo Inc. Tada je Blum prihvatio da se uspostavi saradnja s jednom od najvećih konsultantskih kompanija na svijetu McKinseyjem.
“Na temelju tih preliminarnih razgovora predložio sam Blumu najelitniju (i najskuplju) firmu – McKinsey. Blum je prihvatio da predstavnik te firme dođe u Sarajevo. Krajnji rezultat bilo je angažiranje McKinseyja, koji je radio do tragične 1992.”, prisjetio se Baum.
“Kao izabrani partner McKinseyja, Energoinvest je bio moj prvi klijent, Blum je bio prvi generalni direktor s kojim sam sarađivao, s pozicijom i punom odgovornošću prema mojoj firmi. Naučio sam više o rukovođenju od njega nego od bilo kojeg drugog generalnog direktora koji je bio moj klijent u periodu od 30 godina, a mnogi od njih su rukovodili vodećim svjetskim korporacijama. Naučio sam posmatrati kako on vodi, ali također, naučio sam kako postati efikasniji lider kako bih mogao sarađivati s njim”, ocijenio je McKinseyjev konsultant.
“Energoinvestov odgovor na hiljadu škola bio je stipendiranje hiljada studenata”
Blum je bio svjestan da od dobrog obrazovanja zavisi privredni uspjeh. U posljednjem intervjuu za zvanični list Energoinvesta je obrazložio koliko znači saradnja visokog obrazovanja i privrede.
“Ta saradnja se odvija sa manje ili više uspjeha. Mislim da i jedni i drugi – i Energoinvest i visokoškolske ustanove ovakvom saradnjom dobijaju mnogo. U visokoškolskim ustanovama profesori dolaze pred studente sa živim temama, a ne samo s knjiškim znanjem iz razne literature. To znači da se iznose najnovija naučna saznanja, jer privredu stara saznanja ne interesuju. S druge strane, Energoinvest dobija s visokoškolskih ustanova ljude s odgovarajućim znanjem i renomeom, što opet ima veliki značaj za Energoinvest. To je danas posebno izraženo u automatici”, ukazao je.
Vitez legije časti Francuske
Dobio je veliki broj nagrada: Orden za hrabrost, Orden Republike sa srebrenim vijencem, Orden Republike sa zlatnim vijencem, te Šestoaprilsku nagradu. Posebno odlikovanje je dobio s titulom Viteza legije časti Francuske.