Kako stoji u obrazloženju ove naredbe, zabrana se donosi zbog nepoštovanja dozvoljene “čujnosti”, a sve u cilju zaštite “životne sredine”.
“Zbog nepoštovanja dozvoljene čujnosti, odnosno nivoa buke, u skladu sa propisima iz oblasti zaštite životne sredine zabranjuje se izvođenje muzike uživo u ugostiteljskim objektima (u zatvorenom i otvorenom prostoru) na području općine Bratunac, do daljenjeg. Naredba stupa na snagu danom donošenja”, stoji u obrazloženju naredbe.
Zanimljivo je da je Krizni štab RS-a odlukom od 21. juna omogućio organizaciju i izvođenje muzike uživo i u zatvorenim dijelovima ugostiteljskog objekta, a muzika na otvorenom u ovom entitetu dozvoljena je od 1. marta.
Simptomatično je da jedna općina unutar entiteta RS zabranjuje muziku uz, u najmanju ruku, neuvjerljivo obrazloženje i to baš u periodu kada se održava komemoracija i dženaza žrtvama srebreničkog genocida. Da li je lokalnim vlastima “proradila” savjest pa ne žele orgijanje uz neprimjerenu muziku u periodu kada srebreničke majke ukopavaju kosti svojih najmilijih? Malo je vjerovatno.
Ono što je, ipak, vjerovatnije je da lokalne vlasti, na čelu sa SNSD-ovim načelnikom Rankićem, sigurno ne mogu podnijeti pritisak međunarodne zajednice na ovaj dan pa su spremni “upakovati” ovu odluku, koja je davno trebala biti donesena, u tobožnju “zaštitu životne sredine”. Jer, važno je balansirati – da budu zadovoljni i pripadnici međunarodne zajednice, koji, u svjetlu drugostepene presude zločincu Ratku Mladiću, kao i prvostepene Stanišiću i Simatoviću nikad nisu bili konkretniji i koncizniji u adresiranju ko je vršio zločine u BiH.
Također, očigledno im je važno zadržati se “u milosti” lokalne zajednice, čija se naklonost, a i glasovi na izborima, provjereno najlakše pribavljaju negiranjem genocida i zločina uopće, uz obaveznu dozu veličanja onih koji su te iste zločine počinili. No, šta god da je u pitanju, jedno je sigurno – u Bratuncu 11. jula neće biti muzike. I to je, ma koliko beznačajno zvučalo, još jedna pobjeda nad onima koji genocid u Srebrenici pokušavaju silom izbrisati iz kolektivnog sjećanja, piše Klix.