Izgladnjeli ljudi koji mašu sa grančicama u rukama prvo je što je Tony Birtley vidio kada je ušao u Srebrenicu. Bio je mart 1993. godine, a on je nakon nekoliko sedmica uvjeravanja vojnika u Tuzli da ga povedu u taj grad, višednevnog pješačenja po snijegu i bježanja pred mecima i granatama, napokon uspio u svojoj misiji da dođe do mjesta o kojem su tada pričali svi strani novinari, a u koje niko osim njega nije uspio ući da izvještava.
Isprva nije razumio šta mu uznemireni stanovnici pokazuju a onda je shvatio – skidali su bobice sa grančica, gnječili ih na podu i to jeli kako bi preživjeli.
“Prva žrtva te cijele tragedije je bilo ljudsko dostojanstvo”, prisjeća se ovaj dugogodišnji ratni reporter, koji je tada izvještavao za američki kanal ABC, prve potresne slike u Srebrenici. Sve što se nakon toga dešavalo tokom njegovog jednomjesečnog boravka pamti po uznemirujućim scenama koje teško može opisati riječima, ali i prijateljstvu sa lokalnim stanovnicima koje nikada neće zaboraviti.
“Iako sam iskusan ratni novinar, stvari koje sam doživio u Srebrenici su bile drugačije, jer tamo sam ostao neko vrijeme i upoznao sam dosta ljudi, znao sam kako se zovu, znao sam njihove porodice, kroz šta su prošli. To je postalo lično iskustvo”, kaže Birtley koji je izvještavao iz Somalije, Ruande, Iraka, Irana, Čečenije, Libije, Afganistana i drugih ratišta širom svijeta.
“Neka lica su sa mnom već dugo, i danas, viđam ih, iako za neka ne bih volio da ih viđam… Viđao sam mrtve odrasle ljude, ali kada počneš gledati djecu, ne samo mrtvu, nego kako umiru pred tvojim očima… Ali, ne sjećam se samo smrti i ranjavanja, sjećam se i ljudi koji su hodali kroz snijeg i šumu. Jednu ženu još uvijek pamtim. Snimao sam je izbliza, nosila je bebu. Izgledalo je kao da je na njenom licu nestalo života.”
Izložba u Potočarima
Međutim, nastavlja pričati, morao je ostati fokusiran na svoj posao, odnosno na to kako prenijeti svijetu šta se događa u Srebrenici. Njegov zadatak nije bilo samo snimanje i izvještavanje, nego i smisliti način kako izvući kasete iz opkoljenog mjesta, misija koja je postala još teža kada je njegov prvi prilog odjeknuo u mnogim svjetskim medijima a srpski vojnici počeli da traže njegove kasete.
“Tada smo koristili kamere kroz koje vidiš crno-bijelo, pa kada gledaš nekoga kako umire u teškim mukama vidiš te rane crno-bijelo, tek poslije sam ih vidio u boji. Ja čak nisam bio siguran da li je ono što sam snimio bilo išta dobro.”
Sada će ti potresni, ali iznimno vrijedni snimci na kojima je zabilježen horor koji su doživljavali stanovnici i izbjeglice iz okolnih mjesta biti prikazani u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari na izložbi kojoj je poklonio svoj materijal. Izložbu je producirala Fondacija VII Akademija i ustupila kao trajnu postavku Memorijalnom centru.
Osim višesatnih snimaka Tonyja Birtleyja, sada ratnog reportera Al Jazeere English, bit će prikazani i radovi fotografa Zijaha Gafića, koji je priredio izložbu, Paula Lowea, Rona Haviva, Garyja Knighta i Roda Nordlanda. Al Jazeera Balkans donosi nekoliko minuta materijala koji je snimio Birtley u Srebrenici 1993, a koji do sada nije bio prikazan u medijima.
Neke od snimljenih scena, on je tek sada opet pogledao, jer ranije nije imao snage za to, znajući da će to otvoriti mnoga bolna sjećanja. Iz istog razloga nikada se poslije nije vratio u Srebrenicu. Sada će to učiniti, na 25. godišnjicu genocida.
Intervju sa Alijom Izetbegovićem
Sve je krenulo kada je u Sarajevu 1993. godine, iz kojeg je izvještavao od početka rata, intervjuirao tadašnjeg predsjednika Bosne i Hercegovine Aliju Izetbegovića. Objašnjava kako je tih dana dosta pažnje bilo na Goraždu, jer su novinari uspjeli ući u taj grad, budući da situacija nije bila ozbiljna kao u Srebrenici. Međutim, dodaje, u to vrijeme je bilo dosta navoda da bosanska vlada izmišlja stvari i prikazuje ih gorima nego što jesu.
“Sjećam se da sam pitao Izetbegovića o situaciji u Istočnoj Bosni, i on je rekao da je veoma loša, a ja sam onda rekao gdje su dokazi, postavljao sam mu teška pitanja, toliko da mi je odgovorio na engleskom, što nije baš često činio, i bilo je očito da je jako uznemiren. Onda sam mu rekao ‘ako je stanje tako loše, pomozite mi da odem u Srebrenicu’.”
Detaljnije na linku OVDJE.