Na današnji dan prije 29 godina poginuo je Dževad Begić Đilda – prijeratni vođa navijača Fudbalskog kluba Željezničar.
Poginuo je 11. jula 1992. godine u sarajevskom naselju Pofalići. Ranjen je snajperskim hicem dok je pokušavao da pomogne ranjenoj ženi.
Kao što je bio iskreni vođa navijača Želje, tako je s istim žarom i patriotizmom krenuo u borbu protiv agresora čim se čuo prvi pucanj u Sarajevu. Zajedno sa svojom braćom Halilom i Izetom postaje član pokreta Zelene beretke u borbenoj jedinici Bosnae max. Veoma hrabar i odvažan mnogo puta izlazi kao pobjednik iz izuzetno teških i opasnih akcija koje će vječno ostati u sjećanju njegovih saboraca.
U trenutku pogibije imao je 26 godina. Bio je toliko hrabar da priče o njegovim podvizima ostavljaju bez daha. Ljudskost i hrabrost bez granica bile su osobine čovjeka koji je živio za grad Sarajevo koji je branio gdje je god trebalo. Sudbina je htjela da pogine u neposrednoj blizini Grbavice za koju je živio. Posthumno je dobio priznanje Zlatni ljiljan.
“Đilda je poginuo u neposrednoj blizini Grbavice za koju je živio. Prvi je posthumno dobio priznanje Zlatni ljiljan. Bio je krupan čovjek, nije mogao ući na vrata. No, nikada nije dopustio maltretiranje nekoga ko je bio slabiji od ostalih. Vjerujte da se nikoga nije bojao, a trčao je svakome da pomogne. Bio je ljudina. Često je govorio da bi mu bilo žao da pogine od snajpera, jer je to za njega bilo podmuklo. I onda snajperski hitac prekine jedinu pravu vrijednost – život”, kazao je u jednom od intervjua za Klix.ba Halil Lilo Begić, Đildin brat.
Dževad Begić Đilda je rođen u Visokom, 25. septembra, 1966. godine. Ubrzo mu se cijela porodica preselila u Sarajevo. Nakon osnovne škole, završava limarski zanat ali zbog svoje korpulentne građe i neustrašivosti, mladost je proveo radeći kao izbacivač u sarajevskim kafićima i klubovima. Živio je u sarajevskom naselju Koševsko Brdo, a ljubav prema Želji razvio je preko tadašnjeg prvotimca Želje, Milomira Odovića s kojim se družio.