Učenjem Jasina i polaganjem cvijeća u selu Velji Lug kod Višegrada obilježena je 29. godišnjica zločina nad 65 njegovih stanovnika. Na dan kada je u jednom danu ubijeno 12 mještana zaseoka Ahmetspahići, među kojima deset žena i jedna beba, otkriveno je spomen – obilježje u koje su uklesana imena svih žrtava Veljeg Luga.
Jedna od preživjelih svjedokinja Almasa Ahmetspahić–Bešo sjeća se maglovitog jutra u kojem se najprije začula pucnjava, a potom vriska pogođenih.
– Gledala sam kako mi ubijaju majku Raziju. Pokušala je pobjeći, ali sasjekao je rafalom po nogama i onda je prišao i pucao joj u čelo. Komšinicu je pogodio u leđa rasprskavajućim metkom i sve joj je bilo razvaljeno. Vidjela sam kako ljude pale u kući. Ubili su i malu Amelu, bebu od šest mjeseci, njenu majku i nenu. Ovdje je bila jedna kuća u kojoj su izgorjele dvije žene. Sakrila sam se i gledala kako ubijaju sve što su stigli. U tim momentima nisam bila ni svjesna da se to dešava, sve doživljavaš kao neki film. Tek kasnije je buđenje kad shvatiš da je sve izgorjelo i pobijeno – kaže Almasa.
Zahvaljujući njenom, ali i iskazima drugih svjedoka, za ovaj zločin Sud BiH je na 14 godina zatvora osudio policajca Bobana Šimšića iz Višegrada. Ostali zločinci ostaju nekažnjeni.
Safet Avdić živio je u ulici Šeće Karišika u Višegradu, a nakon ulaska Užičkog korpusa u grad mjesec i po se krio u krovu kuće. Odatle je gledao odvođenje supruge, a morao se rastati i od djece koja su otišla kod njegovih roditelja u Velji Lug.
– Ovdje je pakao bio. Iz dvije kuće mog amidže ubijeno je 14 članova. Sedmero njih četnik je doveo odavde i ubio ih kod moje kuće u Višegradu, a onda su zapaljeni u kući Hilme Kasapovića. Od ovih 65 stradalih za polovinu se ne zna ništa. Muškarci su navodno odvedeni u kasarnu Uzamnica, a žene u hotel “Vilina vlas” i Višegrad – kaže Avdić, koji je jedini izlaz iz okupiranog grada imao u pravcu Srbije.
