Benjamin Ribić je mladi violinista i kompozitor iz Travnika koji je postigao nešto što mnogim svjetskim muzičarima nije pošlo za rukom, a to je potpisivanje za jednu od vodećih svjetskih izdavačkih kuća u domenu notnih publikacija “Universal Edition“.
Violinu je počeo svirati u dobi od devet godina u Osnovnoj muzičkoj školi u Travniku. Nakon završene osnovne muzičke škole upisuje Srednju muzičku školu u Zenici, a potom Muzičku akademiju Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Na početku intervjua za Face.ba otkrio je kako je tekao put od Travnika do svjetski priznate muzičke kuće.
“Ludo sam to želio i to je moralo tako da bude na kraju. Travnik je bio sjajna škola, tu sam odrastao i prošao kroz dosta nekih važnih lekcija a uvijek spominjem i svoju Uličnu školu, što nije baš nešto što se čuje često od nekog ko se bavi ovom profesijom i živi život kao ja. Najviše se ponosim svojim putem, samo ja znam kako je to izgledalo i u kakvom društvu sam djelovao određeni period života. Sve je to bilo sjajno iskustvo, sjajne lekcije i to me izgradilo i kao čovjeka i kao umjetnika“, rekao nam je Benjamin.
Sa 14 godina ovaj mladi muzičar nastupao je u Gewandhaus dvorani u njemačkom Leipzigu, koja važi za jednu od najboljih koncertnih dvorana u svijetu.
“To je bilo jako davno, dok sam bio još u Osnovnoj muzičkoj školi. Dobio sam mogućnost da odem tamo i sviram sa orkestrom Lajpciške škole ”Johann Sebastien Bach”. Bio sam koncertmajstor i to je nezaboravno iskustvo za koje sam tek nakon par godina shvatio koliko je veliko i značajno“, ističe on.
Na pitanje šta je ono što obilježava njegovu muziku, Benjamin je rekao da još uvijek nije pronašao svoj vlastiti jezik kao kompozitor, ali da ima neku svoju filozofiju muzike.
“Svakim danom pokušavam da se izgradim još više, ne odmaram nikad i neprestano razmišljam šta mogu da uradim novo. Moja muzika predstavlja suštinskog mene i kao takva, ne nalazi utjecaj vanjskog svijeta baš često. Trudim se biti jednostavan i iskren, to su moji postulati koji čak ponekad znaju i otežavati jer ne mogu reći da sam uvijek produktivan i inspirisan. Najviše inspiracije izvlačim iz svog života i emotivnih iskustava. Uglavnom se svi čude kada me upoznaju a potom poslušaju moju muziku. U vanjskom svijetu sam dosta impulsivna osoba i neko ko zna šta hoće i šta želi i poput tornada u trenutku kad neko pokuša da mi stane na put. Vremenom sam naučio izgraditi neki obrambeni štit, ali moja muzika je sve sem toga, ona je suština mog bića i moje duše, potpuno čista od svijeta i nevina u svojoj jednostavnosti.“
“Sam sebi sam uvijek bio najveća podrška i uzor“
Benjamin ističe kako pored porodice, najveću podršku i uzora pronalazi u sebi.
“Imam neki svoj mikro-svijet ljudih sa kojima sam blizak i koji me inspirišu, ali iskren da budem, nisam nikad zavisio od tog. Sam sebi sam uvijek bio najveća podrška i uzor, uvijek sam se vodio svojim ludim ambicijama, a nekad me bilo i strah svojih ciljeva. Kasnije sam shvatio da ako vas nije strah vaših ciljeva, oni i nisu dovoljno veliki. Estonski kompozitor Arvo Pärta je neko čija filozofija muzike je za mene bila nevjerovatno otkriće i pomogla mi je da razmislim o pravim vrijednostima, dok bih od violinista izdvojio slavnog grčkog violinistu Leonidasa Kavakosa. Prosto to su ljudi koji su me fascinirali svojim životom i muzičkim izražajem“, rekao je Benjamin.
Ovaj mladi violinista kaže kako mu prijaju pohvale od kolega violinista ili od kompozitora, ali i da u budućnosti želi svoje zadovoljstvo prenijeti i na publiku.
“Danas sutra želim da to zadovoljstvo prenesem i na na svoje studente i učenike. Želim da dijelim suštinu, i mislim da ću se jednog dana ostvariti i po pitanju pedagogije“, kaže za Face.
„Muzika je umjetnost, ne poznaje granice“
Ono što je također Benjamin rekao jeste da nije ograničen kada je u pitanju muzika, da najviše sluša savremenu umjetničku muziku, te smatra da i ostali žanrovi muzike mogu utjecati na finalnu kompoziciju klasične muzike.
“Čak i kroz historiju, po primjerima velikih kompozitora romantizma kao npr. Edvard Grieg ili Franz Liszt, možemo pronaći narodne napjeve koji su poslužili kao određen motiv ili ideja cijele kompozicije. I u savremenoj umjetničkoj muzici imamo nekolicinu kompozitora, pogotovo sa naših prostora, koji i dalje crpe ideje i melodije narodnih napjeva. Ja nisam neki fan takvih ideja u 21. stoljeću, ali muzika je umjetnost i kao takva ne poznaje granice“, naglasio je violinista.
Klasična muzika je vrsta muzike koja nije dovoljno zastupljena u BiH. Sada je na sceni tzv. „moderna muzika“, odnosno trap, koja i dalje okupira većinu javnosti. Zanimalo nas je koliko je Benjaminu bilo teško postići uspjeh u klasičnoj muzici, i to u BiH.
“Prije svega, mislim da je najvažnije da svaki mladi umjetnik sebi postavi pitanje: Šta je uspjeh? Važno je ostati iskren i dosljedan i uvijek ići isključivo u korist muzike, to uvijek govorim jer je to zaista ponekad veoma teško. Ako ste od malih nogu naučeni da konzumirate muziku samo kako bi zadovoljili sopstveni ego, savjetujem da počnete da se bavite sportom ili nekom drugom profesijom. To je ogroman problem današnjice jer školstvo ne funkcioniše kako bi trebalo. Mladim ljudima pored vježbanja instrumenta treba nešto što će im pomoći da se izgrade u duhovnom smislu. Uspjeh u muzici nije takmičenje, pehari ili nagrade. Muzika je nešto što je nama kao ljudima nedokučivo još uvijek, nemamo pojma odakle to dolazi, te ideje, fraze.. Nauka i medicina još uvijek nisu istražili u potpunosti ljudski mozak, a kamoli muziku za koju imamo toliko različitih definicija. Disati Muziku, živjeti muziku, baviti se razvojem sebe kao ličnosti u duhovnom smislu a uz to biti zdrav i imati zdrav mikro-svijet ljudi koji te vole i poštuju, to je najveći uspjeh. To se shvati vremenom, to su prave vrijednosti. Kada shvatite da ste zrno ničeg i da svo vaše znanje dolazi od Sveznajućeg i da ste bez Njega samo tabula rasa, tad možete reći da ste uspješni“, rekao je Benjamin.
Ističe da se Bosna i Hercegovina ne može pohvaliti nekom tradicijom kada je u pitanju klasična muzika, ali da se u zadnje vrijeme mogu primijetiti promjene.
“Sve više vidim djecu koja sjajno barataju instrumentima i imaju određene ambicije. Ja se trudim da uvijek pomognem svakome koliko mogu i da danas sutra budem primjer. Životna misija mi je uraditi nešto po tom pitanju kod nas, želim dati svoj doprinos kroz literaturu i ostale važne aspekte obrazovanja. Teško je, ali nije nemoguće. Ako radite to iskreno i ako je to vaš stil života i prosto ako dišete muziku, a usput ste zdravi i porodica vam je zdrava, to je najveći uspjeh“, poručio je Benjamin.
S obzirom da veliki broj mladih odlučuje napustiti BiH u potrazi za boljom budućnošću, pitali smo ga da li je i on jedan od njih te da li smatra da bi bio poznatiji i uspješniji van Bosne i Hercegovine.
“To su priče. I u inostranstvu je možda veća mogućnost zarade, ali imate i veću konkurenciju. Tipa u Berlinu, gdje imate nekoliko orkestara i koncertnih dvorana te 365 koncerata godišnje, ljudi su naučeni i odgojeni u tom režimu. Ali muzika nije data čovječanstvu da bi se izvodila u Berlinu, Beču, New York-u ili Londonu. Muziku treba unijeti u svaku poru zemaljske kugle. Muzika je jezik ljubavi i strasti, a ja sam, čini mi se, predodređen da tu misao širim“, smatra Benjamin.
Predrasude su nešto sa čime se suočava svaki umjetnik, te svi oni koji su drugačiji i koji se ističu. Međutim, Benjamin kaže da je do sada publika odlično reagovala na njegovo stvaralaštvo.
“Do sad sam zaista imao sjajnu reakciju publike na moju muziku i veoma brzo uspio da se predstavim kako kod nas, tako već polako i na internacionalnoj sceni. Ljudi cijene iskrenost, a moja muzika ne smije biti lažna. I par kritičara je reagovalo sjajno na moje dosadašnje radove tako da sam zaista sretan što se moja muzika razumije i što već polako gradim sebe u tom smjeru“, rekao je Benjamin.
Samo ako dovoljno želite možete ostvariti svoj cilj
“Tajna uspjeha je u ljubavi i želji. Samo ako dovoljno želite možete ostvariti svoj cilj. Konstantan angažman i trud, manje kukanja i jadikovanja, i puno rada na sebi vodi do svega o čemu maštate“, poručio je Benjamin.