U srcu pustinje Karakum u blizini sela Darvaza, otprilike 260 kilometara udaljena od glavnoga grada Turkmenistana, gori ‘vječna vatra’.
Desetljećima ova lokacija privlači turiste sa svih strana svijeta koji posjećuju jedno od najstrašnijih mjesta na svijetu. Riječ je o krateru prirodnog plina promjera 69 metara i dubine oko 30 metara.
Nalazište tog prirodnog plina otkrili su sovjetski znanstvenici 1971. godine u potrazi za naftom. Nisu tada znali da je riječ o lokaciji bogatoj prirodnim plinom. Kada su počeli bušiti ispod bušilica za iskapanje otvorio se veliki krater te povukao bušilicu u zemlju. Srušilo se sve, a krater se širio tim pustinjskim područjem.
Shvatili su tada da je nastao veliki problem. Ne samo da su Vrata pakla progutala svu njihovu opremu, već je iz tog kratera curio i plin. Riječ je bilo o velikim količinama metana, koji nije jako toksičan no otežava disanje. Bila je to katastrofa za okoliš a uz nekoliko smrtnih slučajeva ljudi u obližnjim selima dovela je i do uništenja divljih životinja.
Strahovali su da bi curenje plina moglo izazvati katastrofu puno većih razmjera, s obzirom na veliku mogućnost zapaljenja, pa su na vrlo jednostavan i lak način odlučili eliminirati tu mogućnost. Tako su barem mislili. Zapalili su krater. Riječ je o standardnoj proceduri tzv. kontroliranom paljenju, praksi koja se koristi diljem svijeta na lokacijama bogatima prirodnim plinom.