Sjećate se priče o Mirzi Topaliću, malenom fudbaleru iz Sarajeva koji je igrao za Hajduk sve dok u desetoj godini života nije izgubio bitku sa zloćudnom bolesti?
Ta je priča toliko potresla sve navijače Hajduka da je Udruženje “Bilo srce” skupila novac i upisala Mirzino ime na treći Hajdukov dres. Od tada je prošlo skoro dvije godine, mnogi su već i zaboravili na malenog Mirzu, no ne i navijači Hajduka, u čijim srcima on i dalje živi. Zbog toga su i pokrenuli akciju i prikupili 7500 kuna kako bi Mirzino ime zauvijek ostalo upisano u tematski park koji će u sklopu akcije Udruženja Naš Hajduk “Za sva vrimena” biti izgrađen ispred zapadne tribine Poljuda, piše 24sata.hr.
– Malo je vremena bilo potrebno da se ideja rođena na članskom forumu NH realizira u stvarnosti. Naime, nakon inicijalnog prijedloga korisnika foruma da zajedno prikupe iznos, vrlo brzo je odlučeno da se u tematski park na Poljudu “Za sva vrimena” upiše ime Mirze Topalića. U samo nekoliko dana prikupljen je potreban iznos – kazali su iz Udruge Naš Hajduk, koji najavljuju slične akcije i u budućnosti.
Priču o malenom Mirzi objavili smo u julu prošle godine, kad su njegovi roditelji i sestra po prvi put nakon njegove smrti došli na Poljud, gdje im je uručen treći dres Hajduka na kome je bilo ispisano i Mirzino ime.
– Evo, ovdje su sobe u kojima smo spavali, tamo preko je restoran, trofejna dvorana, a evo i mjesta na kome se Mirza zadnji put slikao na Poljudu – tumačio je Samir Topalićsupruzi Mahiri i kćeri Sari, koje su prvi put od smrti sina i brata Mirze došli obići Poljud, prošetali hodnicima, popeli se na tribine s dresom na kojem je među brojnim imenima i ime njihovog Mirze.
Priča o malom Mirzi Topaliću svakome je stegla srce i natjerala suze na oči jer riječ je o desetogodišnjem dječaku iz Sarajeva čiji su talent primijetili Hajdukovi treneri, pozvali ga da im se priključi, i on je u više navrata dolazio na Poljudu kako bi trenirao, igrao turnire… I toliko se zbližio sa suigračima, da je vrlo brzo postao omiljen u svlačionici.
No kako sudbina ne bira, tako se Mirza nažalost razbolio. Temperature, glavobolje, nesvjestice… bile su njegova svakodnevica, sve dok mu nije dijagnosticirana zloćudna bolest. Hajduk je pomogao koliko je mogao, organizirao pregled i hitnu operaciju kod dr. Paladina, suigrači i treneri su ga obilazili kad god bi dolazili u Sarajevo, nosili bi transparente s njegovim imenom, no Mirzi nije bilo spasa…
– Bog je tako htio – kazala je Mirzina majka Mahira, koja je na ruci tetovirala sinovo ime.
– Kao da je znao da će tako kratko živjeti, pa je toliko toga i prošao. I putovanja, i turnira, i nogometa…
Mirza je preminuo u decembru 2016. godine, a obitelj Topalić čekala je da izađe treći Hajdukov dres s imenima navijača da bi došli u Split i preuzela dres koji im je poklonio trener Vinko Bego, koji je vodio Mirzinu generaciju.
– Koliko su oni nama ljubavi i pažnje posvetili u najtežim trenucima, koliko su nam vrata otvorili… Pokazali su koliko su velik klub, i moja im obitelj to nikada ne može i neće zaboraviti. I to za dijete od 10 godina, za koje se, bez obzira koliko talentiran bio, nije moglo znati hoće li postati vrhunski fudbaler ili ne.
A Mirza je živio za fudbal, za njega je lopta bila sve, i jedva je čekao odlazak u Split.
– Ja bih ga doveo, spavali smo na stadionu ili odlazili okolo po turnirima. Na jednom turniru je dobio temperaturu, pao je u nesvijest, kasnije su pretrage pokazale neku sjenu na mozgu. Sumnjalo se u sve i svašta, ali tek je u Zagrebu dr. Paladino postavio pravu dijagnozu, i hitno ga operisao. Na žalost, nije mogao izvaditi cijeli tumor, nego samo dio, Mirza je morao i na kemoterapije… – drhtavim glasom prisjeća se Samir, a na njegove riječi nadovezuje se supruga.
Zajedno su prošli pakao, zajedno se tješe i pokušavaju živjeti bez Mirze, za Saru, koja im je danas cijeli svijet.
– Na žalost, nije mu bilo spasa, borio se dvije godine, iako mu nisu davali ni šest mjeseci života… Takav je bio naš Mirza, borac, živio je 100 na sat, kao da je znao da će kratko biti s nama. To dijete nikad nije bilo bolesno, nikad nije bio kod zubara, ni zdravstveni karton nije mu nikad trebao… I onda kao grom iz vedra neba…
Topaliću su u Split došli prvi put nakon ljeta 2014., zadnjeg ljeta koje su proveli s Mirzom.
– Mirza je obožavao Split, i to ljeto družio se sa suigračima, na Bačvicama su igrali picigin, kupali se… Kad je bolest već uznapredovala, u jedom od rijetkih trenutaka kad se probudio iz kome, nasmijao mi se i upitao me: “Tata, kad ćemo opet u Split”. Evo, mi smo na žalost sada došli bez njega. Ali za njega. Osjećao sam da moramo reći hvala svim ovim dragim ljudima, za sve što su napravili za mog sina. Prije svega njegovu treneru Vinku Begi, “Bilom srcu”… Došli smo i po taj dres na kome je i Mirzino ime među imenima navijača, da ga zauvijek čuvamo kao uspomenu. Iskoristili smo i priliku, i učlanili se u klub koji je naš Mirza toliko volio. Dres će na posebno mjesto, uz Mirzinu fotografiju s terena u dresu Hajduka…, a mi ćemo se nadati nekom novom susretu, na nekom boljem mjestu… Ovdje ljudi kažu da Hajduk živi vječno, što im mi od srca želimo, a naš Mirza će u našim srcima također vječno živjeti – zaključio je Samir Topalić.
Od Mirze su se oprostili i navijači Hajduka transparentom na kojemu je pisalo “Mirza, tiću bili, sad si gori, za Hajduk se moli”.
