Mehmedović: “Ne zatvarajte nam oči i ne pričajte uspavanke kao ‘92.”

Pozivam ih da ustanove mehanizam stalne kontrole intezivnog naoružavanja Srbije od Ruske intervencije u Ukrajini i zaštite granice BiH sa Srbijom na Drini jer je premoćno naoružana Srbija već sada najopasnija ratna prijetnja u regiji, pogotovu za BiH.

 

Pozivam ih da nam ne grade prepreke da čuvamo svoju državu i narod i ne pričaju uspavanke! Vojni stratezi vide sve indikativnije pripreme Srbije za rat i za intervenciju sličnu onoj Rusije u Ukrajini.

 

Vojne parade sa i bez Rusa stvaraju sliku Srbije koja je identična Njemačkoj iz ‘30-tih godina – Vučić ne krije da mu je cilj vojno nadmoćna Srbija u regionu, a ona to već i jeste. 

 

Intezivno stvaranje političke i ratne psihoze i odašiljanje potpuno kontradiktornih poruka – negiraju se međunarodne presude o ratnim zločinima i genocidu, a poziva se na razgovore sa Bošnjacima dok se veličaju zločinci nad Bošnjacima; na terenu se vide iste slike kao prije rata 1991.: kao što su se pred rat ‘90-tih veličali četnici, te nosili mošti cara Lazara, tako se danas veličaju ratni zločinci.

 

Zanimljivo je da je u fokusu veličanja ratnih zločinaca Ratko Mladić, dakle, vojni aspekt i direktna asocijaacija na genocid / novi genocid. 

 

Država BiH se svodi na ‘kafanu’ – Dodik dovodi harmonikaša u Predsjedništvo BiH; prizori iz Predsjedništva nalikuju na kafanu, a ne na najvišu državnu instituciju, a Vučić govori o miru nudeći razgovore sa Bošnjacima u kafani, čime se izruguje državnosti BiH i njenim institucijama.

 

Duboko su uznemirujuće informacije da su na spisku američkih lobista koje plaća Srbija američke diplomate koje nam danas govore da neće biti rata.

 

Mnoge američke diplomate djeluju slično kao pred izbijanje rata ‘90-tih u SFRJ. Posljednji američki ambasador u SFRJ Warren Zimmermann je čovjek koji je poznat po tome da ga je Milošević odbio primiti čak 11 puta. Vidite li tu asocijaciju sa Dodikom i “J…e mi se” Escobaru?

 

Također, Warren Zimmermann je Izetbegovića 28. marta 1992. godine uvjerio da ne prihvati Kutiljerov sporazum obećavši podršku Amerike. Poslije toga je izbio rat.

 

Hrvatsko vodstvo blagonaklono posmatra HDZ-ovu podršku dezintegracije zemlje u kojoj i sami mogu biti žrtve. Čović obilježava dan Herceg-Bosne uz vatromet, priča o miru i partnerstvu sa Bošnjacima, a slavi ratne zločince i paratvorevinu stvorenu sa UZP.

 

Politički faktori u Bosni, osim pokušaja opozicije, nemaju zajednički imenitelj – kažu neće sa pozicijom. SDP je zaledio svoje djelovanje pred rat 1992.

 

 

Srbija ima veći vojni budžet od Albanije, BiH, Crne Gore, Kosova i Sjeverne Makedonije zajedno, dakle ima veći vojni budžet od cijelog budućeg (?) ‘Otvorenog Balkana’.

 

Cifre: Srbija je kupila oružja za 735 mil. € u 2020. i za oko 1,2 mlrd. € ove godine.

 

Banjalučka firma ‘Kosmos’, povezana sa Ministarstvom odbrane Republike Srbije, namjerava uvesti tri lansera raketa za ruski raketni sistem NEVA-S125.

 

‘Kosmos’ i proizvođač vojne optike ‘Zrak’ iz Teslića u Bosni i Hercegovini, koji je od 2017. u većinskom vlasništvu Vlade Srbije (51 odsto Srbija, 49 RS), prije 30 godina izgubili su lokalni značaj, ali danas rade za Srbiju.

 

Srbija preuzima vojnu industriju BiH u RS: Prvi čovjek banjalučkog ‘Kosmosa’ Dušan Vještica precizira da Srbija, osim sa tom firmom, želi strateško partnerstvo sa celom namjenskom industrijom RS.

 

‘To je neka mnogo šira priča. O budućem vlasništvu u ‘Kosmosu’ ne pregovara firma već direktno dvije vlade. A da li će je preuzeti ‘Yugoimport SDPR’ ili direktno država Srbija, to je druga priča. Za sada se ne zna’, kaže Vještica.

 

Podsjetimo da je vrlo intezivirano naoružavanje Srbije započelo nakon ruske vojne intervencije u Ukrajini 2014., a da je u posljednjih 5 godina to naoružavanje Srbije vrlo ubrzano.

 

‘Economist’ je nedavno u tekstu o intezivnom naoružavanju Srbije poTcrtao da je ‘Ruska intervencija u Ukrajini pokazala da era rata u Evropi nije završila’. 

 

Imamo jasnu dvostruku igru Srbije: predstavlja se kao vojnoneutralna država, dok je u kupovini oružja oslonjena na Rusiju s kojom izvodi ključne vojne vježbe.

 

Srbija je premašila kvotu koju su potpisali Bosna i Hercegovina, Srbija i Hrvatska prema Sporazumu o subregionalnoj kontroli naoružanja, koji je potpisan 1996. a koji je 2014. dopunjen u Bazelu.

 

Srbija ima MIG-ove 29 remontovane u Ukrajini, a Rusija je još četiri MIG-a donirala Srbiji.

 

Ovo su dokazi da Srbija ne kupuje defanzivno, već ofanzivno vojno oružje, dakle oružje koje će biti upotrijebljeno za napad:

 

Srbija je kupila kineske oklopne dronove, ruske helikoptere i francuski raketni sistem.

Srbija je najavila kupovinu transportnih aviona i helikoptera od ‘Airbusa’.

Srbija je najavila kupovinu protutenkovskih projektila od Izraela.

 

Poučena iskustvima  iz sukoba Azerbejdžanu, Srbija planira kupiti turske bespilotne letjelice, koje su korištene za ‘razorni učinak’ u prošlogodišnjem porazu armenskih snaga u Nagorno-Karabahu u Azerbejdžanu.

 

Ovakvo šarenilo u nabavci oružja nije slučajno – kupuje se diplomatska podrška tih zemalja.

 

 

Znači naoružava se za ofanzivne operacije! Protiv koga? Bosna je najranjivija, a ima pretenzije prema njoj!

Ugledni časopis ‘The Economist’ objavio je tekst pod naslovom ‘Srbija u velikoj kupovini oružja’ (Serbia is on a shopping spree for weapons).

 

‘Srbijanske susjede uznemiruje kontekst u kojem se to naoružavanje događa. Tabloidi pod Vučićevom kontrolom stalno podižu tenzije govoreći da je rat s kosovskim Albancima ili Hrvatima neizbježan. Istovremeno, nacionalisti, uključujući ministra unutrašnjih poslova Aleksandra Vulina, govore o stvaranju ‘srpskog svijeta’ za koji se mnogi na Kosovu, u Crnoj Gori i u BiH boje da je tek drugo ime za Veliku Srbiju’, piše ‘The Economist'”.