Uprkos svim poteškoćama i izazovima, Omer Nurkić sa velikim entuzijazmom pristupa onom što voli, a to je fudbal. Nekadašnji igrač NK Hajduk iz Orašja, kao trener i instruktor radio je na projektima Cross Cultures i Open Fun Football Schools, te kao selektor omladinskih selekcija Nogometnog saveza Posavske županije. Trener je i u omladinskim selekcijama HNK Cibalija iz Vinkovaca.
Uprkos svim poteškoćama i izazovima, Omer Nurkić sa velikim entuzijazmom pristupa onom što voli, a to je fudbal. Nekadašnji igrač NK Hajduk iz Orašja, kao trener i instruktor radio je na projektima Cross Cultures i Open Fun Football Schools, te kao selektor omladinskih selekcija Nogometnog saveza Posavske županije. Trener je i u omladinskim selekcijama HNK Cibalija iz Vinkovaca.
Osnivač je Akademije Atletico 1919 iz Orašja koji okuplja preko 100 djevojčica i dječaka uzrasta od 7 do 15 godina ne samo iz Orašja, već i iz Domaljevca, Odžaka, Šamca, Brčkog, Gradačca. Osnovni cilj akademije je da djecu kroz treninge učini sretnijim, te da ih usmjeri na način da budu dobri sportisti i dobri ljudi.
„Bavljenje fudbalom konkretno kao i učešće u istom, nekada kao igrač danas kao trener, ima jednu sasvim novu dimenziju u kulturi života jedne osobe posvećene ovom pozivu. Naime sve to dobije smisao kada provedete dio života uživajući u onome što radite, praktikujete to i onda sve jednoga dana nesebično prenosite na druge“, počinje priču Omer Nurkić za zvaničnu stranicu NSBiH.
Fudbal mu je u djetinjstvu donio mnogo momenata za pamćenje:
„Uspomene koje nosite u sebi, miris djetinjstva, miris trave, asfalta, zemlje, šljunka i ostalih površina na kojima smo trčali za loptom, a sve to pomiješano sa znojem, suzama ili osmjesima na našim tada dječjim licima. Pa onda miris kopački u torbi, hodniku, svlačionici, sada već miris mladosti. Okrenete se na trenutak i to je sve iza vas, odjednom ste postali igrač, čovjek, onda ulazite u svijet odraslih, preuzimate odgovornost osobe koja će pokazati put generacijama mladih sportašica i sportaša i provesti ih kroz taj svijet socijalizacije, edukacije i dati im priliku da se formiraju kao osobe. Mnogo tih uspomena i trenutaka ima u nama, a vjerujem da će se mnogi moji prijatelji i kolege pronaći u gore navedenim riječima“, dodao je.
I danas Nurkić ne može zamisliti svoj život bez ovog sporta.
„Moj sadašnji angažman u fudbalu je jako bitan jer toliko čovjeka zaokupi obavezama kao i odgovornošću prema svom pozivu da jednostavno nema prostora za nositi se sa duhovima i iskušenjima koje nosiš na sebi i u sebi, jer sveobuhvatnost i predanost poslu kojim se bavim jednostavno me čini mirnijim, sretnijim i jačim“, rekao je Nurkić.
Omer Nurkić ističe da je fudbal odigrao značajnu ulogu i u izazovnim periodima pandemije virusa COVID-19.
„U svoj ovoj svjetskoj psihozi kada je u pitanju pandemija mogu istaknuti da su bavljenje sportom, kao i trenažni procesi, bilo da su oni individualni, grupni ili ekipni, bili olakšavajuća okolnost. Mogu slobodno reći da su fudbal i sport generalno, pomogli i pokazali se kao smirujući i opuštajući faktor“, kaže Nurkić i dodaje:
„Želio bih još istaknuti da sport kao sastavni dio života u bilo kom smislu – rekreativnom, amaterskom ili profesionalnom, čovjeka čini zdravijim, discipliniranijim i sretnijim, pa s toga ga prihvatite kao takvog, pronađite u sebi dijete, sreću, zadovoljstvo i zdrav život.“
Nurkićev angažman u ŠF Atletiko 1919 donio je pozitivne rezultate.
„Danas sam ponosan i sretan čovjek jer, kroz svoj trenerski rad, vjerujem da sam bar malo dao doprinos tome da danas u ženskim selekcijama Bosne i Hercegovine igraju dvije djevojčice koje su bile članice naše akademije, kao i dva dječaka koji su dio omladinskih selekcija NSBiH i HNS-a, te još nekoliko igrača koji igraju u najvišim ligama. Siguran sam da će svi oni vrijeme koje su proveli baveći se fudbalom znati primjeniti kroz život”, kazao je.
Omer Nurkić je na kraju razgovora istakao:
„Iskoristio bih ovu priliku da zahvalim svima onima koji su mi omogućili da danas budem ovako sretan čovjek, svima onima koji su mi pomogli da se osjećam jednakim među istima, onima koji su vjerovali u mene i koji mi i dalje daju priliku da radim ono što volim.“