Bio je to jasan, sunčan dan, brodovi koji su plovili između Sumatre i Malezije kroz tjesnac Malaka primili su odjednom signal poziva u pomoć. Signal kao da se pojavio niotkud. Najbliži brod ‘Silver Star’, promijenio je smjer i odmah krenuo prema mjestu za koje su navigacijski časnici odredili prema koordinatama, kao mjesto nesreće. Poziv u pomoć, ubrzo su shvatili, dolazio je s nizozemskog teretnog broda SS Ourang Medan, što znači “Čovjek iz Medana” na malajskom jeziku koji se govori u Indoneziji. Članovi posade ‘Silver Stara’ ubrzo su u daljini spazili brod. Kad su mu prišli bliže, izgledalo je da je posada već ubijena. Kapetan ‘Silver Stara’ pokušavao je uspostaviti radio-vezu s posadom, no, nitko se nije odazivao. A onda su mu prišli bliže i dio svoje posade poslao je s pomoćnim čamcem da izvidi što se događa. Ono što ih je dočekalo na palubi i ispod nje, navodno ne bi stalo ni u najgori horror.
Nijedan čovjek nije bio živ, pripovijedaju se priče, samo leševi razbacani po palubi broda. Svi su imali grimase koje su govorile da su pretrpjeli neku strašnu agoniju, ali nije bilo znakova borbe niti su bili ranjeni. Brod je bio čitav, ali ljudi su imali širom otvorena usta i oči i kao da su pružali ruke prema nekom ili nečem, te vrištali od boli ili straha. Unutar broda bile su iste scene. Kapetanovo tijelo pronađeno je na zapovjednom mostu. Svaki član posade bio je točno tamo gdje je trebao biti. Čak su i inženjeri umrli u potpalublju pored motora, a radio operater koji je uputio posljednji signal za pomoć stajao je ukočen kraj telegrafa s rukom pričvršćenom za aparat. Užasnuta ekspedicije sa ‘Silver Stara’ ubrzo je napustila brod i predložili su da ‘Ourang Medan’ otegle u najbližu luku. No čim su kročili na svoj brod, ‘Ourang Medan’ ispustio je čudan zvuk i odjednom ga je raznijela snažna eksplozija. Podigla ga je iz vode i ubrzo potopila.