Kazao je da je i ljut na sebe što je 1992. godine pozvao narod da brani Bosnu koju danas živi.
“To potvrđuju ovi protesti po cijelom svijetu. Ja nisam ljut ni na koga, već na sebe, što sam 1992. godine zvao narod da brani Bosnu koju danas živim. Kada je počela implementacija ovog ugovora, uhvatit će me policija, ugurati u haustor kao najvećeg razbojnika da bi Kalinić, Šarović i ostali šetali po Sarajevu i da bi vidjeli koliko su zgrada srušili. Mene je tada policija zatvorila, a htio sam uzeti pištolj i ubiti se. Jesam li se za to borio?”, izjavio je Pejaković u razgovoru za Klix.ba te nastavio:
Pojasnio je da je knjiga Dejtonski (ne)sporazum upravo o tome, da govori o ljudima koji su svoje kosti ugradili u Sarajevo kojeg više nema. S obzirom na to da se na omotu knjige nalazi i ilustracija SAD-a, pitali smo Pejakovića koliko se Amerika danas pita o stanju u BiH i koliki utjecaj imaju, na što je odgovorio:
“Nisam siguran da se Amerika danas mnogo pita. Nešto se grdno iza brda valja. Ne znam šta nas može spasiti iz ove situacije, a da to ne bude rat. Ako sam pogodio da će 1992. godine biti “to”, što će biti, a to sam napisao 1975. kada sam govorio ‘On meni nema Bosne’. Uzimam si za pravo da ne kažem ono što znam sigurno da će biti. Sve na to ide. Za ljubav je potrebno dvoje, kao i za rat. Imaju to na raspolaganju”, kaže Pejaković.
Pojasnio je da na tri strane u Bosni i Hercegovini ima više od 500.000 lovaca koji su naoružani snajperima i koji su spremni.
“Svi su naoružani i svi se dalje naoružavaju. Ovaj rat se neće voditi granatama, već snajperima. Ima 500.000 lovaca na tri strane u BiH i svi imaju po snajper. Niko se nije razoružao. Svi to imaju kući, po pet dugih kratkih cijevi, topova… Oni nemaju drugog načina nego da ratuju. Ovi što nas kao čuvaju će obući bijele uniforme, bit će kao posmatrači, a oni će ratovati s mojim sinovima, ne svojim. Ali ovaj put neće s mojim!”, zaključio je Pejaković.
Promociji knjige prisustvovao je i Travničanin Seid Memić Vajta, uspješna privrednica Snježana Köpruner i brojni drugi sugrađani Josipa Pejakovića, rođenog Travničanina.