Posljednji val poskupljenja životnih namirnica u Bosni i Hercegovini tešku situaciju učinio je još težom. Plate i penzije minimalne, a građani na rubu siromaštva. Pitanje je kako preživjeti mjesec dana i pritom ispuniti svaku životnu potrebu, čak i onu najosnovniju.
Sindikalna potrošačka korpa za mjesec januar 2022. godine dosegla je skoro 2300 KM. Ipak, minimalna plata u Bosni i Hercegovini povećana je za 136, pa sada iznosi 543 KM.
„Pokrivenost sindikalne potrošačke korpe prosječnom platom je 44,9 posto“, naveli su iz Saveza samostalnih sindikata BiH.
Ovaj podatak je alarmantan, ali u kontekstu Bosne i Hercegovine ipak konstantan. Naime, unatoč ovoj teškoj situaciji, situacija nije mnogo različita u odnosu na prethodne godine jer postoci „pokrivanja“ troškova korpe nikada nisu premašivali 50 posto.
Treba napomenuti da je novembarska potrošačka korpa, ionako preskupa, ipak bila jeftinija u odnosu na decembarsku. Govoreći u globalnom kontekstu, inflacija je na najvišoj stopi od 2008. godine.
Inflaciji i globalnoj svjetskoj krizi ne nazire se kraj
Pandemijom korona virusa, koja je nastupila pretkraj 2019., svijet se našao u najvećoj svjetskoj krizi od 2007. godine. Poskupljenjem naftnih sirovina pokrenut je čitav lanac poskupljenja, čiji je direktni podstrekivač upravo pandemija.
Unatoč inflaciji, veliku ulogu na promjeni stanja na svjetskom tržištu zasigurno igraju i političko-društvena previranja, sve češće emigracije i migrantska kriza koja ne jenjava na samim granicama EU država. U prilog ovoj činjenici ne doprinosi i loše političko stanje u Evropi, odnosno zategnuti odnosi na rusko-ukrajinskoj granici, a ako se osvrnemo na domaći kontekst – vlada i najozbiljnija kriza vlasti u postratnoj Bosni i Hercegovini.
Ovog je stava i ekonomski analitičar Admir Čavalić, koji je za „Face.ba“ govorio o inflatornim šokovima sa kojima se stanovništvo teško nosi i, po njegovom mišljenju, ova će se kriza dodatno produbiti. Stava je da je poremećaj nastao na globalnom, koji se kasnije prelio i na domaći plan.
„Glavni se uzrok odnosi na poremećaj u globalnim lancima snabdijevanja, koji su direktna posljedica Covid-19 pandemije, zatim inflatornih šokova koje imamo već od prošle godine, a aktuelni su i danas. Zadnji bitni uzrok je energetska kriza. Sve navedeno predstavlja nesretni splet faktora i doveli su do lančane reakcije poskupljenja i to će, najvjerovatnije, biti aktuelno i u narednom periodu“, kazao je Čavalić.
Ograničenje marže – beskorisna politička odluka
Unatoč odluci Vlade FBiH o „embargu“ na poskupljenje osam životnih namirnica u aprilu prošle godine, ova se odluka nije pokazala najefikasnijom. Isto je postupila i Vlada manjeg bh. entiteta, ali inflacija i dalje traje.
Podsjećamo, obje su vlade donijele ograničenje poskupljenja osnovnih životnih namirnica, i to: soli, biljne i životinjske masti, suncokretovog ulja, margarina, pšeničnog brašna, hrane za bebe i dojenčad, pasteriziranog mlijeka i jogurta…
Federalna je vlada saopćila prošle godine da se u veleprodaji ne smije prelaziti ograničenje od šest, a u maloprodaji od osam posto na nabavnu cijenu.
Postavlja se pitanje zašto su se donijele ove odluke tokom najveće ekonomske krize u BiH ali i svijetu jer su u potpunosti neefikasne. Značaj marže na poskupljenje osnovnih životnih namirnica nema baš nikakav efekt.
Ipak, da bismo dodatno provjerili ovu konstataciju, pitali smo Čavalića je li BiH od 2021. u krizi marže i znači li to da vlade oba entiteta smatraju da trgovci povisuju cijene individualno (?) i jesu li na domaćem tržištu ove odluke bile beskorisne.
Čavalić također smatra da su ove odluke bespotrebno donesene i da su populističke.
„Ta je odluka populistička, pogotovo sada ne bi dovela do bilo kakvog efekta. Štaviše, privrednici su je na određeni način bojkotovali. Ovo nije kriza marži; ovo je kriza poskupljenja. Nije došlo do izuzetnog rasta marži na finalne proizvode / finalne usluge“, kazao je Čavalić za „Face.ba“.
Građani i dalje spajaju kraj s krajem
Kako nam je pojasnio Čavalić, ove su odluke privrednici bojkotirali, a visina marže se spušta s ciljem postizanja dalekosežnije potražnje, a vlade oba entiteta postigle su privid saradnje i olakšavanja ionako siromašnim građanima u najvećoj ekonomskoj krizi. U praksi, građani i dalje spajaju kraj s krajem.
„Štaviše, od strane trgovačkih lanaca evidentirano je da je došlo do spuštanja visine marže, kako bi se potakla potražnja. To znači da su potrošači stimulirani od strane trgovaca da više kupuju iako je došlo do poskupljenja, tako da su se trgovci voljno odricali određenih marži na neke proizvode i to je i dan-danas aktuelno. Ova odluka ne daje nikakvu korist; predstavlja javnosti da kao vlada nešto radi, a u praksi se ništa ne dešava“, potcrtao je Čavalić.
Olakšavanje uvoza ključ stabiliziranja bh. ekonomije
Poskupljenje osnovnih životnih namirnica je samo lančana karika u globalnom smislu, a kako zaključuju ekonomski analitičari, i to nimalo optimistično, ovo se neće ubrzo zaustaviti.
Čavalića smo upitali može li vlast poduzeti konkretne korake za zaustavljanje poskupljenja, koje derivira zbog sveukupnih lančanih uzročnika, i ostaviti populističke odluke po strani te na taj način građanima BiH poboljšati životni kvalitet, koji je godinama unazad ozbiljno poljuljan i krajnje marginalan.
„Dugoročno je bitno da se osiguraju stabilni lanci snabdijevanja na nivou države. Iako zvuči paradoksalno, ali to znači olakšavanje uvoza i povećanje broja uvoznih alternativa. Znači, ekonomska je diplomatija veoma bitna u ovom trenutku zato što npr. ako određena bh. kompanija želi uvoz nečega, treba joj to omogućiti, bez državnih blokada“, stava je Čavalić.
Robne rezerve FBiH nemaju plan u slučaju rata i katastrofa
Makroekonomski šok sa kojim se BiH suočava ozbiljnog je karaktera, a osim beskorisnih političkih odluka, posrijedi je i sve minornija industrijska proizvodnja jer se ekonomski rast spotaknuo, odnosno većinski zaustavio, a strateška preduzeća u BiH bilježe i prijavljuju barijere u svom funkcioniranju.
Prihodi pruženih usluga u platnom bilansu već su se smanjili, sudeći po vođenju poslovanja bh. preduzeća, a deficitom na računima smanjuje se i utjecaj vanjskotrgovinskog suficita kad je riječ o BiH.
Čavalić smatra da se mogu ukinuti nameti na nivoima entiteta te se poslovanje, u velikoj mjeri, može olakšati jer je jako bitna efikasnost performansi domaće privrede.
„Što se tiče mjera na nivou entiteta, rješenja mogu biti ukidanje nameta i olakšavanje poslovanja, kako bi se unaprijedila efikasnost i aktivnost domaće privrede. Ima i socijalna komponenta, a to je aktiviranje sistema robnih rezervi“, kaže Čavalić za „Face.ba“.
Podsjećamo, u oktobru 2021. godine, federalni su inspektori izvršili reviziju poslovanja Direkcije za robne rezerve FBiH te su tada zaključili da se ovo javno preduzeće suočava sa nizom manjkavosti prilikom vođenja sistema.
U izvještaju federalnih revizora stoji da nije donesen srednjoročni program federalnih robnih rezervi, a kojim se utvrđuje vrsta, količina i vrijednost, njihov teritorijalni razmještaj, količina robe za obnavljanje te najmanja količina robe koja stalno mora biti na raspolaganju za potrebe snabdijevanja u slučaju prirodnih i nesreća većeg obima, poput rata.
„Nema tih sistema, nisu aktuelni, ne pojavljuju se u javnosti, ali znam da postoje i menadžment tih direkcija i pojedinci koji tu imaju uloge… sad je njihovo vrijeme da se pokažu, ali ih jednostavno nema“, poručuje Čavalić.
Čavalić smatra da je najbitnija socijalna komponenta – aktiviranje sistema robnih rezervi, koja podrazumijeva da se targetira, ciljano, samo dvadeset posto populacije, tj. oni koji su najugroženiji: oni sa minimalnim penzijama, bez primanja, socijalni slučajevi…
Dodao je da se njima treba omogućiti dobivanje osnovnih životnih namirnica, a koje su im potrebne.
U BiH cijene podivljale, kakvo je stanje u EU?
Većina bh. građana ima ispodprosječne plate i mahom je riječ o četveročlanim porodicama. Insuficijencija novca i pritom poskupljenje hrane građane dovodi u bezizlazne situacije. Općepoznati je podatak da se većina građana finansira iz kreditnih fondova, a nerijetko rade i po nekoliko poslova da bi uspjeli prehraniti porodicu.
„Face.ba“ je posjetom trgovačkih centara i lokalnih prodavnica istražio kako se u praksi kreću cijene namirnica, pa smo tako imali priliku vidjeti da kilogram pilećih fileta košta skoro 10 KM, tačnije 9,65; pola kilograma kafe košta skoro 9.
Kilogram brašna košta 1,99 KM, a evidentno je i poskupljenje pekarskih proizvoda, pa umjesto jedne konvertibilne marke, u većini pekara morat će se platiti 1,30, a ponegdje i više – sve zavisi od samog tipa pekarskog proizvoda.
Ukoliko bh. građani, naprimjer, žele kupiti kilogram banana, za to će morati izdvojiti 2,65 KM.
Iako se standard u zemljama Evropske unije čini izrazito visokim, tabela u nastavku pokazuje da su određene cijene namirnica jeftinije u odnosu na Bosnu i Hercegovinu, dok su neto plate duplo ili troduplo više.
S tim u vezi, razgovarali smo sa Ševalom Buci, mladom ženom iz Sarajeva, koja se prije nekoliko godina iz glavnog bh. grada preselila u Njemačku.
Kako nam je kazala, i u Njemačkoj su na snazi poskupljenja, ali se snabdijeva u njemačkom „Lidlu“ te poručuje kako na mjesečnom nivou za namirnice izdvaja oko 500 eura. Napominje da su cijene ulja i brašna jeftinije u Njemačkoj nego u BiH. Dodaje da je cijena jednog kilograma brašna 45 centi, a jedan litar ulja 1,39.
Samna Kosovac-Bečić je također iz Sarajeva, a već izvjesno vrijeme živi u Švedskoj. Kazala je za „Face.ba“ da je šokirana poskupljenjima u BiH jer je u Švedskoj cijena jednog litra mlijeka 1,20 KM, a jedan kilogram svježih pilećih prsa košta manje od osam KM. U razgovoru nam je napomenula da pet kilograma brašna košta samo četiri KM.
Kosovac-Bečić nam je kazala da su uvezeni bh. proizvodi jeftiniji nego u BiH, pa nam je u prilog ovoj tvrdnji poslala i fotografiju pakovanja kafe izložene u švedskom trgovačkom centru, koja je bh. proizvod i koja košta 7,5 KM.
Emina Mašetić godinama živi u Austriji i kazala nam je da se ona opredjeljuje za skuplje i kvalitetnije varijante namirnica, pa su u skladu s tim cijene namirnica više. Za litar skupljeg mlijeka izdvaja 1,75 eura, dok za litar ulja plaća 1,80. Napomenula je da u Austriji vladaju i česte akcije te svako ima priliku priuštiti sebi šta želi u tom trenutku. Maslac košta 0,99, kilogram pšeničnog brašna košta 0,69…
Edina Vejzović živi u Holandiji i osvrnula se na poskupljenje gasa i struje te je za „Face.ba“ kazala da sada spomenute energente plaća stotinu eura skuplje – prije četiri mjeseca cijena je bila 140, a sada 240 eura.
Na naše pitanje da li holandska vlast sprovodi „politiku olakšavanja“ svojim građanima i da li holandski državljani mogu računati na određene olakšice zbog poskupljenja, Vejzović nam je kazala da građani od vlasti mogu zatražiti zdravstveno i plaćanje kirije zbog nižih primanja, a oni slabijeg imovinskog stanja mogu računati i na mjesečnu novčanu pomoć. Vejzović je napomenula da je holandska vlast sprovela i politiku pomoći privrednicima čije je poslovanje ugroženo tokom pandemije korona virusa.
„U BiH žive razmaženci“
Čavalić je na kraju razgovora za „Face.ba“ naglasio da su poskupljenja aktuelna širom svijeta te da poskupljenje nije lokalizovano samo na nivou BiH.
Kako je kazao, niz je faktora koji uzrokuju razliku u cijenama; finalni proizvodi su jeftiniji na većem tržištu, gdje postoje efekti više produktivnosti. Također, dodao je da je općenito cijena finalnih proizvoda jeftinija u Bosni i Hercegovini.
Međutim, ako isključimo taj globalni kontekst, možemo postaviti pitanje dokad će bh. građani zatvarati oči na donošenje previsokih cijena i/ili beskorisnih odluka o ograničenju tržišnih marži.
Nedavna izjava ministrice vanjskih poslova Bisere Turković, u kojoj je bh. građane nazvala razmaženim i konstatirala da „svi u BiH imamo dobar život“ eklatantan je i univerzalan primjer nesuvislosti i bahatosti bh. vlasti.
Posrijedi je neracionalno poskupljenje osnovnih životnih namirnica i ne zna se dokad će se uvažavati „opravdanje“ vlasti da se „prate evropski trendovi“ – i to samo u poskupljenjima; o povišicama platnih listi možemo sanjati… jer je činjenica: građani su gladni, a vlast se bahati!
Prema savjetima stručnjaka, uvoz proizvoda, tj. razvijanje ekonomske diplomatije je ključno, kao i aktiviranje sistema robnih rezervi. Također, olakšavanje nameta bh. privrednicima i ukidanje vladajućih blokada koristilo bi samim građanima jer bi se stabilizirali lanci snabdijevanja i izašli bismo iz inflacijske krize.