Bivša izvršna direktorica Fonda za humanitarno pravo i aktualna koordinatorica u Rekomu Nataša Kandić, najpoznatija je srpska aktivistica, koja ondašnjem Miloševićevom režimu nije bila posebno draga, a niti današnjem Vučićevom.
Nataša Kandić, neustrašiva žena koja “u malom prstu” ima sve prilike i događaje iz proteklog rata, neumorno i prilično odvažno komentira sve aktuelnosti vezano za ratne zločine, manjak suočavanja sa posljedicama koje je rat izazvao, te žrtve i njihove porodice koje i danas osjećaju teret nepravde.
O puštanju vukovarskog krvnika na slobodu
S jednakim je žarom i za portal Dnevno.hr komentirala odluku Apelacijskog suda u Beogradu da nakon dvije trećine odslužene kazne na slobodu pusti čovjeka koji je za sobom u Vukovaru ostavio krvavi trag, ratnog zločinca Miroljuba Vujovića.
“Njegovo puštanje odgovara situaciji u Srbiji koja nagrađuje po svemu upitne ljude, poput sporne političarke iz Republike Srpske ili svećenika poznatog po seksualnim aferama”, kaže Nataša Kandić.
Kandić uopće ne iznenađuju ovakve sudske odluke u njenoj zemlji.
Bez dobročinstva za teške ratne zločince
“Svima je jasno da zakon dopušta ovakve prevremene izlaske, i to je nešto što će vam odgovoriti Vučić kao i ljudi bliski njegovom razmišljanju. No niko ne gleda ‘u širinu’ i niko ne razmišlja ima li smisla puštati ljude poput Vujovića? Koliko je to pristojno prema žrtvama?”, kaže Kandić i upozorava kako i Haag ima te zakonske mogućnosti no:
“Ne znam jeste li primetili, ali već dugo nikome nisu dozvolili prevremeno puštanje, iako je ono kao mogućnost zacrtano zakonom. Iako su i na međunarodnom sudu u početku primenjivali tu mogućnost, shvatili su da postoje osuđenici koji zbog težine svojih zločina moraju izdržati cijelu kaznu. Tu ne smije biti nikakvog dobročinstva.”
Sud u Haagu odavno ne koristi tu zakonsku mogućnost
Nataša Kandić podsjeća na zloslutnu atmosferu u Srbiji koja dopušta murale Ratku Mladiću i koja u samom parlamentu, kao i raznim općinskim skupštinama, za izabrane članove ima ljude kojima je suđeno za ratne zločine.
“U Srbiji se općenito glorificiraju ratni zločini. Vrlo smo milostivi prema takvim osuđenicima i zakon se na njima ne primenjuje onako kako bi trebao. Ipak, u ovom slučaju se svi pozivaju na zakon. Smatram kako bi bilo dobro da se Apelacijski sud u Srbiji ugleda na Međunarodni sud u Haagu koji je ovakve zakonske mogućnosti za raniji izlazak ratnih zločinaca – prestao prakticirati.”