“Priznavanje separatističkih zona Luganska i Donjecka koje je izvršila Rusija podsjeća na podršku Srbije separatističkim regijama ‘RS Krajina’ i ‘RS’ početkom 1990-ih godina, što je dovelo do dalekosežnih posljedica”, navodi austrijski “Der Standard”.
“Priznanje separatističkih zona Ukrajine u Lugansku i Donjecku koje je izvršila Rusija pod vodstvom Vladimira Putina zapanjujuće je slično uspostavljanju i vojnoj i političkoj podršci separatističkih regija ‘RS Krajina’ unutar Hrvatske i ‘RS’ u Bosni i Hercegovini 1992. godine u okviru desničarskog režima Slobodana Miloševića u Srbiji. Posljedice su do danas dalekosežne,” piše autorica Adelheid Wolfl za “Der Standard“.
Ona navodi da mnogi u BiH strahuju da bi Putin sada mogao priznati i RS kao nezavisnu republiku te da mnogi posmatrači ocjenjuju da su krize u Ukrajini i Bosni i Hercegovini povezane.
“Jedno je jasno: NATO i druge zapadne organizacije teže se nose s dvije krize nego s jednom”, piše ona.
Mađarska i Hrvatska djeluju suprotno dosadašnjoj politici EU
Wolfl piše da do, uprkos velikoj podršci u Evropskom parlamentu, uvođenja sankcija članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku vjerovatno neće doći.
“Dvije zemlje članice EU, Mađarska i Hrvatska, sada žele spriječiti sankcije Dodiku i stoga insistiraju na principu jednoglasnosti okvira sankcija EU, koji bi Vijeće EU trebalo ponovo izglasati krajem marta. U suprotnom bi EU već mogla uvesti sankcije uz saglasnost sedamnaest država”, piše ona te navodi da “desničarski populistički mađarski premijer Viktor Orban podržava etničke nacionaliste u jugoistočnoj Evropi.”
Wolfl navodi da Dodik dobija također podršku od Komesara za proširenje Olivera Varhelyija.
Ona navodi da je “prema riječima diplomata” Varhelyi čak tokom sastanka Vijeća EU u ponedjeljak rekao da lično ne smatra da su Dodikovi pokušaji da se vrati originalnom dejtonskom ustavu “neustavni”.
Ocjenjuje da “Varhelyi tako preuzima političku agendu separatista” te da bi “povratak” na prvobitni ustav iz 1995. godine značio bi da bi mnoge državne institucije, koje su također bile uspostavljene uz evropski angažman, bile uništene.
“Varhelyijeva politika prema Bosni i Hercegovini predstavlja otklon od politike EU u proteklih dvadeset godina”, zaključila je ona.
Komesar je navodno također javno izjavio da može pružiti podršku EU od 600 miliona eura za RS.
“Dodiku je novac potreban jer je RS izvukla državne obveznice, uključujući i one na Bečkoj berzi. Mađarska politika smirivanja separatista u jasnoj je suprotnosti sa stavom Njemačke,” piše ona.
Navodi da su Dodik i njegovi saradnici svojim djelovanjem “već napravili institucionalni haos” s kojim se teško nositi, te da se zato njemačka vlada posebno zalaže za brze i jasne sankcije protiv njega.
Ponovno oživljavanje Herceg-Bosne
“U sjeni ukrajinske krize, Bosna i Hercegovina je trenutno napadnuta sa svih strana”, potcrtala je Wolfl.
Ona navodi da HDZ BiH, “dugogodišnji saveznik Dodika”, sada prijeti ponovnim uspostavljanjem starog ratnog konstrukta u Hercegovini, tzv. “Hrvatske Republike Herceg-Bosne”, što bi bio treći entitet unutar BiH.
Objašnjava da su “Herceg-Bosnu” proglasili ekstremni hrvatski nacionalisti 1993. godine, uz mogućnost kasnijeg pripajanja Republici Hrvatskoj te da je to područje bilo mjesto masakra civila, etničkog čišćenja i pljačke.
Prijetnju ponovnom uspostavljanjem Herceg-Bosne i bojkotom izbora koji trebaju biti održani u oktobru “podržava i Hrvatska, iako se Hrvatska Dejtonskim mirovnim sporazumom obavezala da se više neće miješati u Bosnu i Hercegovinu i da će ustupiti poštovanje suverenitetu države”, piše ona te dodaje da sestrinska stranka HDZ-a u Hrvatskoj “godinama pokušava da lobira u institucijama EU da se Izborni zakon i Ustav u Bosni i Hercegovini mijenjaju na način da ubuduće samo jedan predstavnik HDZ-a može biti u tročlanom državnom Predsjedništvu kao hrvatski predstavnik”.
Ona ocjenjuje da bi, i prema trenutnom načinu izbora članova Predsjedništva, HDZ BiH imao sigurno dobre šanse da njihov kandidat bude izabran, što je često i bio slučaj, “da ne vodi tako izrazito nacionalističku politiku”.
“U Bosni i Hercegovini, međutim, nema većine za promjenu Ustava u skladu sa željama HDZ-a. Posljednjih mjeseci EU i SAD sve više vode kampanju za ovakvu ustavnu promjenu i time nacionalistički program čine svojim. Sadašnje reakcije stoga odražavaju razočaranje koje se zasniva na očekivanjima za koja je zaslužna i EU”, navodi Wolfl.
Ona piše da su bosanskohercegovačke stranke “pod velikim pritiskom” da popuste željama HDZ-a.
“Djelovanje EU članica u svrhu vlastitih interesa, kao što to trenutno čini Hrvatska, nije predviđeno po ugovorima unutar EU”, navodi Wolfl.