“Ruski ambasador u BiH Kalabuhov prenio je poruku oficijelnom Sarajevu, a izgleda i široj regiji o stavu Moskve u vezi sa odnosima Bosne i Hercegovine i NATO-a. Tu je, uz riječi mogućnosti suverene odluke BiH kako izgraditi odnose s Alijansom, i direktna prijetnja da Sarajevo ne dođe u sadašnju poziciju Ukrajine. Kremlj, kao svjetska središnjica Zla, preko svojih ambasadora šalje upozorenja nizu zemalja o mogućnosti ruske vojne invazije u slučaju čvrstog povezivanja sa NATO. Reagirao je član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović, kao i majke žrtve Srebrenice, koji su osudili izjavu Kalabuhova. Reagirao je i Milorad Dodik, isto član Predsjedništva BiH, ali on je izjavio ono što se moglo čuti i iz Moskve, a koja već duže vrijeme pokušava zapaliti situaciju u Bosni i Hercegovini. Prvo je Moskva to pokušala uraditi prije nekoliko godina u Sjevernoj Makedoniji, ali bezuspješno… kasnije i u Crnoj Gori, gdje je planirala – preko svojih obavještajaca i satelita – državni udar u ovoj zemlji, što joj opet nije uspjelo. Dalje je na redu bilo Kosovo. Ruski ambasador u Beogradu Bocan-Harčenko, koji je ranije službovao u Sarajevu, sa vojnim atašeom Ruske Federacije u Srbiji, dolazio je dolje da bi osobno ohrabrio snage koje su bile spremni za ratni sukob. I tu njima nije pošto za rukom.
I zadnji ruski pokušaj za destabilizaciju zapadnog Balkana – Bosna i Hercegovina. Zna se ko je tu kremaljski potrčko, sa spremnošću da zapali sukob čak i u svojoj zemlji, po cijenu da bi bio na usluzi moskovskim gazdama. Ali Brisel, Washington i London vrlo su pažljivo posmatrali situaciju, da ona ne bi postala previše usijana. BiH je ostala u zoni evropskog utjecaja, iako je postojao niz pokušaja za destabilizaciju. Moskva je opet ostala bez vojnog konflikta u BiH, pa zato i nervozno reagira preko svog ambasadora.
Što se tiče genocida u Srebrenici, samo da napomenem na nerasvijetljenost učešća Rusa u ovom zlodjelu. Tačno je da su jedan odred kozaka i jedan odred ruskih dragovoljaca ratovali baš oko Srebrenice. I nije isključeno da su oni bili i unutar enklava u toku masovnog ubistva Bošnjaka. Tad je nizozemski bataljon od 570 vojnika ostavio u Srebrenici, na milost i nemilost, sigurnu smrt osam hiljada mušakaraca – muslimana. Prije Srebrenice, najveći genocid stanovništa iz jednog mjesta bio je u ukrajinskom gradiću Korjukivka 1943. godine, kada su Nijemci ubili sedam hiljada Ukrajinaca. Ista situacija je trebala biti i u enklavi Žepa, koju su branili ukrajinski mirotvorci, mada je tamo bilo manje ljudi nego u Srebrenici. Šezdeset se Ukrajinaca, uz pomoć petnaest mirotvoraca iz Francuske, nije pokorilo ucjenama generala Mladića i njegove vojske i nisu dali da se odvoje muškarci od žena i djece. Napokon je Mladić morao popustiti i hiljadama mirnih ljudi spašen je život.
Jučer se predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski obratio, u direktnom prijenosu, u njemačkom Bundestagu. On je rekao da sadašnja Njemačka ne bi trebala graditi novi berlinski zid ka Ukrajini. Svojedobno, Kijev je više puta molio da se zaustavi projekt ‘Sjeverni tok’ u svrhu geopolitičkog oružja Rusije, ali uzalud. Ukrajina je isto molila za moderno naoružanje, ali Berlin je govorio da to samo provocira Moskvu. Kijev je tražio članstvo u NATO, što je opet blokirao Berlin. Čak i sadašnje obraćanje Ukrajine za članstvo u EU Njemačka prima dosta hladno.
Ukrajinski predsjednik spomenuo je da su – čak i kad je Berlin svojedobno bio blokiran sovjetskom vojskom – saveznici stvorili zračni most. Sada Kijev moli saveznike da zatvore nebo iznad Ukrajine, ali većina njih se skriva iza novosagrađenog zida.
Sadašnja pozicija Zapada pomalo podsjeća na odluku nizozemskog bataljona, koji je uplašeno ostavio u sigurnoj smrti osam hiljada Bošnjaka. Pritom, u Ukrajini sada pati na desetine miliona ljudi.
Treba napokon razumjeti da Kijevu nije toliko potrebno evropsko saučešće; mi zaslužujemo realnu vojnu pomoć.”