U Ukrajinu se vraća ikona svetog Nikole Mokrog, koja je bila ukradena nacistima u Kijevu u 1943. godine i poslije Drugog svijetskog rata završila je u SAD-u. Ova ikona uvijek je pripadala najvećem hramu Gospodara u Kijevu i državi Rusj (nikako ne Rusija) Svetoj Sofiji od 1091. godine. U ovo doba Moskva uopšte nije ni postojala, a Kijev je bio treći po snazi grad u Evropi. Ovo je najstarija ikona od doba uvođenja kršćanstva u 988. g. u Kievskoj državi koja imala naziv Rusj. Tada Veliki Kijevski knez Vladimir, koji je primio kršćanstvo na Krimu koji je uvijek bio dosta tijesno vezan za Kijev, donio je Kristovo učenje za stanovnike zemlje. Tako Kijev, Černigov (centar kneževine odakle je moguće porijeklo Srba), Perejaslav (centar kneževine na jugu sadašnje Kijevske regije i Poltavske odakle su došli Sloveni na Balkan), Galić (kao centar kneževine Galicija odakle su porijeklom Hrvati), Vladimir (kao centar regije Volinj odakle su porijeklom Česi i Slovaci) primili su Kristovo učenje odmah. To su gradovi gdje su stari Ukrajinci živjeli oduvijek. To je teritorij praotažbine svih balkanskih Slovena, a također Čeha i Slovaka.
U gradovima gdje su živjeli sadašnji Rusi, koji su došli kao Sloveni iz Poliske na tlo domaćih plemena finsko-ugara tek u 8. vijeku, bila je jaka pobuna protiv kršćanstva. To je bilo u Novgorodu, Pskovu, Ladozi, Smoljensku. Najduže, više od 200 godina neprihvaćala Kristove učenje je regija Moskve. Jug ove regije (Mcensk) prihvatio je novu vjeru tek u 1415. godini. Kijev je morao tamo slati vojsku da bi ugušio antiKristovu pobunu. Tako idolopoklonstvo u žilama savremenih Rusa.
Zbog važnosti Krima i Crnog mora za Kijevsku državu u ovoj regiji bila je osnovana kneževina sa gradom Tmutarakanj, koja je 150 godina kontrolisala istočni Krim i čuvala strateški prolaz iz Crnog mora u Azovsko. Tamo su bili knezovima mlađi sinovi prvo Kijevskog kneza a poslije Černigovskog. Poslije rušenja Mongolima države Kijevska Rusj u 1240. godini, njezin centar premješta se zapadnije u grad Galić koji je tada postao centar ujedinjena kneževine Galicije i Volinji. Galičko-Volinjski knez Danilo postaje i kao Veliki knez države Rusj. On je započeo snažnu borbu sa Mongolima. Zato je dobio priznanje iz Rima kao kralj Rusji. Tek za sto godina ova država se stopila sa Litvom. A u ovo vrijeme napola poganska Moskovska kneževina postala najveći ortak mongolskih osvajača. Ona je dobila od njih povjerenje da uzima za osvajače sve poreze od kneževina Novgoroda, Pskova, Smoljenska, Suzdali, Rjazani gdje žive sadašnji Rusi.
Dakle, puno toga što je Moskva oduzimala kao za Mongole, krala za sebe i počela rasti kao grad i kneževina. Još od te dobi Moskva oficijelno izdvajala puno financijskih svota za potkupljivanje stranih državna koje za novac potpomagali Kremlju voditi osvajačku politiku čak u odnosu na svoje zemlje. To traje do danas. Tako budite sigurni ako NEKO lobira ruski interes, čak na štetu svoje zemlje onda bez sumnje primio ruski novac. Za ove štetne političare novac ne miriše kao i krv nevinih Ukrajinaca koja je na njemu. A historijske pogane iz Rusije i dalje ubijaju Kristovu djecu u Ukrajini, ostavljaju svoje poginule vojnike bez pokopa u jamama.
Tako je poslije hitnog povlačenja ruske vojske na sjeveru Kijevske regije kod gradića Makariv pronađeno u rovu 132 tijela ruskih vojnika. Poganska vojska izgleda prebrzo bježala. U Rusiji Putin stavio financijsku odštetu za ubijenog vojnika od 5 miliona rubalja. Sada traže od države financijsku odštetu porodice čak neubijenih Rusa.
Pogansko ponašanje je zahvatilo srž ruskog društva koje samo producira mržnju prema drugim narodima. Tako sada imamo rat između kršćanske Ukrajine i poganske Rusije. I to što je tamo Moskovski patrijarhat stao uz poganski Kremlj samo svjedoči o dubokoj društvenoj krizi, gdje je ruski svijet je sigurni put u tamu Zla.