“Ruska agresija protiv Ukrajine počela je u februaru 2014. g. i produžena je okupacijom Krima u martu iste godine.
Tako da sve borbe Ukrajine sa Rusijom na kraju moraju završiti povratkom Krimskog poluotoka njegovom zakonitom vlasniku – Ukrajinskoj državi. Kremalj je izmislio mit kako je Krim uvijek bio ruski, i tu laž sada šire svijetom.
Neznalica čak jednostavnih historijskih događaja sa imenom Vladimir Putin, ovo ponavlja svaki put kao mantru, ali sreća pa je historija učiteljica života koja govori nešto sasvim drugo.
Onda idemo redom.
Historičare i arheologe tačno znaju da u 12. vijeku prije naše ere Krim i većinu teritorija savremene Ukrajine (bez sjevernog i zapadnog djela) su naseljavali plemena Kimerijaca. Tu su nomadska plemena u koje su došli iz azijskih teritorija i govorili iranskim jezikom i isti sada jezik upotrebljavaju narodi u Iranu, Afganistanu, Tadjikistanu i Kurdi.
Kimerijci bili su dominantni u Krimu od 12. do 7. vijeka prije naše ere. Njih su istisnuli isto nomadska plemena iz Azije pod nazivom Skite, koji su gazdarili na teritoriju gdje su živjeli Kimerijci do 2. vijeka prije n.e. Oni govore isti iranski jezik. Smatra se da su oni vojno išli u nekoliko ratnih pohoda na područja savremenog Irana i zatim su i tamo donijeli svoj jezik.
O Kimerijcima i Skitama spomenuju antičke grčke pismene izvore. Poslje 2. vijeka prije n.e. Skite bili su potisnute od strane plemena Sarmata, koje su također došli iz Azije i govorili iranski jezik.
O Sarmatima bilo je puno informacija u rimskim hronikama. Oni su bili dominantni na istom području do 3. vijeka naše ere. U 4. vijeku na teritorij savremene Ukrajine, uključujući i Krim dolaze nove nomade iz Azije – Huni, koji već govore turski jezik. Zajedno sa Hunima na čelu sa Atilom u ratni pohod u Evropu protiv Rimske imperije idu domaće Slaveni (Anti), koje su počeli naseljavati Dunavsku ravnicu u predjelima savremene Mađarske i Transilvanije (Rumunjska). U doba Skita na crnomorskoj obali Krima dolaze antički Grci. A u doba Sarmata pojavljuju na Krimskom poluotoku i dolaze i Rimljani koje su pokorili staru Grčku koloniju Hersones (od 19. vijeka Sevastopol).
U isto doba u istočnom Krimu na mjestu također bivše grčke kolonije Pantikapej (od 19. vijeka Kerc) bila je formirana domicilna država od 5. vijeka prije naše ere do 4. vijeka n.e. Uglavnom to je bila Bosporska carevina, koju su srušili Hune u 375. godini. U međuvremenu djelovi Krimskog poluotoka u 2.-4. vjekovima n. e. također zauzimaju germanska plemena Gota, koji su došli iz teritorija savremene Švedske. Kad svih pomeli Hune, poslje njihovog odlaska pojavljuju se drugi nomadi – Avari, a poslje Bugari koji su svi govorili sličan turski jezik.
Poslije povratka sa Dunavske ravnice Huna njih zamjenjuju Avari, a Bugari idu na tlo savremene Bugarske gdje zajedno sa pridošlima iz Ukrajine Slavenima (Anti) formiraju državu pod svojim imenom, pri tome prihvaćajući ga kao oficialni jezik Slavena.
Kasnije u Krimu se pojavljuju Hazari, kojih poslije su smijenili Polovci (svi su turski govorni nomadi). Hazari bili su predci sadašnjeg malog domicilnog naroda Krima Krimcaka, a Polovci su puno doprinjeli formiranju savremene nacije Krimskih Tatara, koja je uzela također etnički element od strane Mongola. Prva Kijevska država (482.-882.) kao i druga pod nazivom Rusj (882.-1240) imala je puno kontakata sa Krimom. U 988. godini Veliki Kijevski knez Vladimir se pokrstio u Krimu (Hersones) i tako je donio kršćanstvo za cjelu Rusj. Pokrštenju najviše su protivili plemena koja su živjela na teritoriju sadašnje Rusije. Zato Kijev je morao njih pokrstiti nasilno iako su se oni odupirali više od 200 godina. Shvaćajući važnost Krima i morskog prolaza iz Crnog u Azovsko more Kijev osnivao je tamo svoj grad i kneževinu Tmutarakanj koju je kontrolirao više od 100 godina. Poslje mongolskog osvajanja u 1240. na Krimu se formira domicilni većinski domicilni narod Krimski Tatari, koji formiraju svoju muslimansku državu u 1448. g.
Paralelno na jugu Krima se formira manja kršćanska državica Feodoro od potomaka Gota i antičkih Grka. Pored nje na južnoj obali Krima se pojavljuju i doseljenici iz Genove. Oni više od 220 godina drže u pokori južnu obalu Krima. Odatle njih protjeruje Otomanske carstvo koje tamo vlada još 300 godina do 1775. godine. Država Krimskiih Tatara bila je od 1448. g. do 1783 g., kad je bila anektirana Ruskim carstvom. Tako Rusi po prvi put se pojavljuju na Krimu tek krajem 18. vijeka, a na poluotoku tada 97% stanovništva bili su Krimske Tatare, koje Rusija sistematski protjerivala sa svojih domova. Tek poslje odluke Staljina o nasilnoj genocidnoj deportaciji iz Krima u 1944. g. domicilnih Krimskih Tatara, Grka i Talijana i dovodjenja na poluotok iz dalekih regija RF novog stanovništva, koje se uselilo u kući prognanih ljudi i zauzelo njihovu čitavu imovinu, tek tada Ruse postaju na Krimu većinskim pridošlim narodom.
Poslje Drugog svijetskog rata Krim je bio depresivnom regijom zbog toga šta Rusi- došljaci pojma nemali kako gazdariti u novim klimatskim uslovima. Zato je šef Kremlja Nikita Hruscov zajedno sa rukovodstvom Komunističke stranke donio je pravne odluke o pripajanju Krima, što je imao 25% ukrajinskog stanovništva Ukrajini, koja morala ekonomski oporavljati poluotok i sagraditi kanal od Dnjepra za obdkrbljvanje vodom Krima.
Onda sljedećih 60 godina poluotok bio je u sastavu Ukrajine, kad u februaru 2014. dolazi prljava čizma ruskog vojnika. Tako da je posljednje 2200 godina Krim je bio u sastavu Rusije tek od 1783. do 1954. g. Pri tome je bio van jurisdikcije Moskve u 1918-21 (gradjanski rat) i 1942-44 g. (njemačka okupacija) onda svega 166 godina.
Krimske Tatare vladali Krimom 330 godina, Turci bili su u Krimu 300 godina, Genova u Južnom Krimu – 230 godina, Kijev u doba kneževine Rusj 110 godina plus 60 do 2014. g. onda zajedno 170 godina. Ne kažem da Kimerijci i Skite vladali po 500 godina. Takva historijska računica o čemu šuti i pojma nema oficijalna Moskva».