Sve je moglo biti drugačije, da nije bilo bolesnika koji je skoro uništio Quagliarellinu karijeru i život. Koji je srušio njegov dječački san i napravio od njega izdajnika, među “svojima”.
Danas je Quagliarelli 36 godina, uspio se vratiti u reprezentaciju, a kako i ne bi kada je u tekućoj sezoni postigao 21 gol u Seriji A u dresu Sampdorije, pokazao svoje majstorstvo i klasu.
Koliko je teško bilo vratiti se iz ponora i odigrati sezonu života “pod stare dane” pokazale su Quagliarelline suze nakon što je oborio Batistutin rekord vezanih utakmica sa postignutim golom i kada je pokušao prokomentarisati svoj podvig.
“Ovo je moj život. Sve što se desilo u prošlosti i sva moja žrtvovanja, dovelo je do ovoga, nečega što nisam mislio da se može desiti”, poručio je tada “slomljeni” Quagliarella.
Quagliarella se vratio – to je jasno, ali kako je počeo njegov ponor?
Pa, nije baš da je nešto skrivio, ali je imao nesreću upoznati pogrešnu osobu u pogrešnom trenutku.
Mladi Fabio Quagliarella je gradio svoju karijeru i čekao priliku da obuče dres koji je najviše želio – onaj Napolijev, a dočekao ju je na ljeto 2009. godine kada je iz Udinesea stigao na San Paolo. Vratio se u svoj grad i došao u svoj tim, suđeno mu je bilo da postane legenda Napolija (postao je jedini igrač ovog kluba nakon Mardone kojem su navijači ovog kluba posvetili pjesmu), ali ubrzo su počeli i problemi.
Za one koji nisu upoznati, vrijedi se podsjetiti na Quagliarellinu priču sa kojom je javnost upoznao sa terorom kojeg je proživljavao godinama.
Sve je počelo nedugo nakon transfera u Napoli kada je Fabio naišao na probleme sa šifrom svog kompjutera, a njegov najbolji prijatelj Giulio upoznao sa Raffaelleom Piccolom.
Informatički ekspert poštanske policije Italije, Piccolo je brzo riješio Quagliarellin problem i tada je počelo njihovo prijateljstvo – barem je Fabio tako mislio.
Nedugo nakon što je upoznao Piccola, Quagliarella je počeo dobijati stotine anonimnih poruka i pisama.
“Sve od fotografija golih djevojaka ispod kojih bi pisalo da sam pedofil, preko tvrdnji da sam član mafije, da se drogiram, do optužbi o ilegalnom klađenju”, opisao je svojevremeno Quagliarella sadržaj pomenutih poruka, pa nastavio svoju priču:
“Također, kada god bih bio u Napulju, moj otac je dobijao poruke poput onih: Tvoj sin je ponovo tu, sada ćemo mu slomiti noge; Ubit ćemo ga…”
U očaju, Quagliarella se obratio svom novom prijatelju, Piccolu, i zamolio ga za savjet s obzirom na njegovu pozadinu u policiji.
“Bio je osoba koja je postala dijelom porodice. Imali smo dobar odnos… Stalno je govorio da će se sve riješiti uskoro, da su jako blizu da uhvate čovjeka koji mi to radi, da je potrebno samo još malo vremena”… Govorio mi je i da nikome ne pričam o čitavoj situaciji, čak ni svojoj djeci”, prisjetio se Qugliarella, koji je zbog ovakvih savjeta nastavo patiti u tišini:
“Kada se bojite, ne razgovarate ni sa kim. Samo sam pričao sa majkom i ocem… Čak ni moja braćan nisu znala šta se dešava.”
Međutim, kada je u Napoli stigla slična poruka u kojoj je Quagliarella optužen za pedofiliju i konzumiranje kokaina i njegova karijera je dobila drugačiju putanju.
“Predsjednik Napolija Aurelio De Laurentiis me zvao svaki dan, ali nakon tih pisama savjetovao me da napustim svoj rodni Castellammare di Stabia i odem živjeti u hotelu, kako bih bio mirniji i opušteniji… Nakon tog razgovora u sjedištu kluba nikada me više nije nazvao”, otkrio je Quagliarella.
“Izdaja”
Napoli je, jasno je zbog čega, prije nego što su počele pripreme za sezonu 2010/2011 prodao Quagliarellu Juventusu.
Bio je to trenutak šoka za njega, a još bolnija je bila činjenica da nije mogao objasniti svojim sugrađanima i navijačima zašto napušta klub “iz vedra neba”. Nije uopšte želio ići, a tek ne ići bez pozdrava i objašnjenja.
Ubrzo su stigle uvrede, proglašen je izdajnikom, ali je sve podnio u tišini, bez povratne reakcije. Ipak je to čovjek koji nikada ni protiv jednog bivšeg kluba nije proslavio gol, a bilo ih je dosta…
“Uvijek sam sanjao o kapitenskoj traci Napolija, osvajanju nečega sa tim klubom… Da se ništa od ovoga nije desilo siguran sam da bih i dalje igrao u Napoliju”.
Međutim, umjesto kapitenske trake Quagliarella je dočekao da se mora prerušavati svaki put kada bi se vratio u Napulj kako ne bi došao u sukob sa onima koji su ga etiketirali izdajnikom – znao je zašto su to uradili: s pravom su se osjećali izdanim. Želio je objasniti šta se desilo, ali se bojao da će ugroziti istragu.
Mrzili su navijači Napolija Quagliarellu baš zato što su ga toliko voljeli, smatrali jednim od njih, a onda je on otišao i to tek tako.
Toliko se želio izviniti navijačima Napolija, a to je i učinio sklopivši ruke pred njima nakon što je puno godina kasnije postigao gol iz penala protiv svoje nekadašnje ekipe u vrijeme kada je nosio dres Torina. Opet nije prošlo kako treba – nisu mu oprostili navijači Napolija, a oni Torina su mu zamjerili zbog izvinjenja protivnicima.
Znao je Quagliarella da konačno mora objasniti navijačima Napolija šta se desilo, a onda mu je otac pomogao riješiti muke.
Shvatio je da nešto nije u redu, počeo sumnjati u iskrenost i namjere Piccola, čovjeka koji je navodno pomagao njegovom sinu da bolesnik koji mu zagorčava život bude pronađen i kažnjen.
Quagliarella je nakon razgovora sa ocem otišao u policiju kako bi se raspitao o toku istrage, a onda je saznao da nijedna prijava koju je podnio nije došla do organa reda – sve su završile kod Piccola.
Četiri godine i osam mjeseci robije
Teror je završio 2017. godine kada je i sud zaključio da je zapravo Quagliarellin “prijatelj” Piccolo stajao iza silnih pisama i poruka i uhodu osudio na četiri godine i osam mjeseci zatvora (Piccolo je osuđen zbog ucjene i iznude).
“Nikome ovo ne bih poželio. Nisam mogao napustiti svoj dom, kao ni moja porodica. Zahvaljujem se sudu”, izjavio je Quagliarella nakon što je Piccolu izrečena kazna.
Osjećanje olakšanja je ubrzo zamijenjeno onime ljutnje, Quagliarella je smatrao da je Piccolo morao biti žešće kažnjen zbog činjenice da mu je uništio devet godina života, ali i te da je riječ o čovjeku koji je radio u policiji.
Osjećaj ljutnje mu je, međutim, ubrzo umanjila parola navijača Napolija.
Saznali su konačno šta se zapravo desilo, pa su Quagliarelli u martu 2017. godine poručili transparentom na San Paolu: “Proživio si pakao sa nevjerovatnim dostojanstvom. Ponovo ćemo te primiti u zagrljaj, Fabio, sine ovoga grada”.
Od tada je Quagliarella ponovo “živnuo”. Fudbal je postao jedino o čemu mora brinuti, a da svoj posao radi bolje nego ikada govori i činjenica da će možda već u subotu ponovo zaigrati u dresu reprezentacije Italije.
Istina, iako je danas miljenik navijača Sampdorije, Quagliarella bi vjerovatno ipak više volio da se njegovo ime uzvikuje na tribinama San Paola jer njemu “11 golova postignutih za Napoli vrijede kao 100”…