Početak Centralnog dnevnika posvećujemo kolegici Segmedini Srni. Zato što je bila velika, originalna, sjajna, nasmijana novinarka, voditeljica, profesionalac, zvijezda… Zato što su u našem društvu muškarci u prvom planu, a žene u sjeni. Zato što vijest o nečijoj smrti traje dan, sa ukopom se zaboravlja. Srna je bila baš to. Srna. Jedino nije bila plašljiva kao srna. Mlada TV zvijezda se rodila početkom rata, hrabro je kroz metke i granate i hrabro pred kamere stala. Zeleno, veliko oko, pogled ispod obrve i smiješak vječite djevojčice su mnogim gledaocima u ratu-strahu-užasu mnogo značili. Olakšanje. Najrjeđi karakter među TV zvijezdama je – ostati na zemlji, priseban, ne dati da te ponese atmosfera, sačuvati ono najbolje iz kuće… To je Srna sačuvala.
Samo takav ženski karakter može hladno da odluči da se povuče s TV ekrana. Samo takva osoba može otići u politiku sa časnom namjerom da tamo zaista bude od koristi. Srna je jasno poredala prioritete – dva divna dječaka, muž, porodica, roditelji, prijatelji, narod, građani. Njima na korist. Televizija je završena priča. Kada smo 99-te godine, Dino Mustafić i ja, pisali scenarij, osmišljavali najbolji bh. Eurosong – mega projekat u Skenderiji, dileme nije bilo – takav projekat se osmisli i preda u ruke voditelju, voditeljici. Od nje zavisi hoće li to uopšte uspjeti. Srna, kao domaćin festivala, takmičenja nije bila upitna ni sekunde. Strašan rizik i izazov i za nju i za kolegicu. Ako krene po zlu, gledaoci će zapamtiti gaf, grešku, pad, a to je za voditelja profesionalna smrt. Njena mirnoća u nastupu, sposobnost da zapamti sve tekstove i najave, brza reakcija, improvizacija daju cijeloj TV ekipi sigurnost. Bila je sjajna i u tome… Srna. Prezime koje je postalo ime.