Dolazak u Kijev francuskog predsjednika Emanuela Makrona, njemačkog kancelara Olafa Šoljca, i italijanskog predsjednika vlade Mario Dragi kojima se pridružio i rumunjski predsjednik Klaus Johanis postao je važan događaj prije sastanka Evropskog Savjeta 23.-24. juni o.g., koji mora odlučiti važno pitanje glede davanja Ukrajini statusa zemlje kandidata za članstvo u Evropskoj Uniji.
Praktički najveće zemlje EU podržale su Kijev na putu prema evropskoj porodici naroda i to je snažan signal za ostale zemlje članice. Danas, kada će i biti stručni zaključak Evropske Komisije, koja će govoriti o kandidaturama Gruzije i Moldavije, i pitanjima o eventualnim zemljama kandidatima za članstvo u EU koji prelaze u završnu fazu donošenja odluka od strane svake od dvadeset sedam zemalja članica.
Naravno da narod Ukrajine čeka politički signal od demokratske Evrope i da ona prihvata Ukrajince kao staru evropsku naciju u svoje institucije, smatrajući da će ovo pridonijeti razvoju ne samo Kijeva, nego i dodanoj vrijednosti u oblasti gospodarstva, politike i društvenih odnosa za čitav kontinent.
Ukrajinci imaju svoju državnost sa centrom u Kijevu od kraja petog vijeka, i bili su uvijek branom čitave Evrope od azijski nomada koji su krenuli na zapad počev od četvrtog vijeka kad su došli divlje horde Huna.
Doduše, ovaj narod ostavio je svoj snažan trag u historiji kada je postao noćna mora za Rimsko carstvo i Bizant. Tada je bila riješena stvar kojoj nisu davali mogućnost rda razriješi mnoge krvave bitke niti same dolaske misija za pregovore. Historijski vođa Huna Atila jednostavno je bio eleminisan. Umro je poslije trovanja. Bez njega, horda Huna od najstrašnije vojne snage u Evropi, postaje samo velikom količinom vojnika, koji nisu imali motivaciju i organizaciju bez svog talentovanog i žestokog vojskovođe. Hune su morale odmah završiti sa osvajačkim pohodima na svoje susjede. Imperij pokorenih Atilom mnogih evropskih naroda brzo se raspao. Niko nije želio platiti poreze za Hune koji nisu imali Atilu. Još za neko vrijeme već susjedni plemena i države su počele prijetiti kućama pridošlih azijskih nomada, koji su se privremeno nastanili na Dunavskoj ravnici. I onda Huni su morali donijeti tešku odluku, da više nema šta da traže na tuđim zemljama te da moraju krenuti nazad. Poslije povratka u stepe oko Azovskog mora, gubi im se svaki trag. Ali svoj trag su oni ostavili na središnjem Dunavu. Jedna zemlja ostavila je spomen zloglasnih Huna u svom nazivu – Hungary.
Tako je Mađarska na engleskom ima poznati naziv. Kasnije Hune tamo na dunavskoj ravnici smijenila druga horda azijskih nomada turskog porijekla – Avari, koji su nešto u manjem obliku, ali opet terorizirali su puno naroda centralne Evrope. Ali, krajem osmog vijeka Franci odlučili da treba zauvijek završiti sa ratnim pohodima divljih Avara na zapadu i došli sami na Dunavsku ravnicu i sasjekli ovaj nomadski narod do korjena.
U jednom trenutku Avari su nestali. A njihovi zemljaci su na teritoriju sadašnje Hrvatske, Bosne i Srbije ostali bez potpore od svog matičnog naroda. Iako do dolaska na Dunav Franaka oni su bili dominantni narod u odnosu na svoje saveznike koji su isto pridošli ali sa teritorija suvremene Ukrajine Slavene i domicilnih autohtonih Ilira, te od početka devetog vijeka postaju zavisni od svih susjeda.
Postoje zlatna doba Slavena koji postaju kao glavni narod na terenima Balkana i svi plemena koji su živjeli pored njih polako slaveniziraju i prihavtaju slavensku kulturu i jezik.
A za skoro vrijeme na ravnicama centralnog Dunava pojavljuje se novi narod koji je došao iz dalekih predgorja Urala. On je isto bio više nomadskog karaktera i to su Mađari. Oni su imali sasvim drugi jezik od tursko jezičnih Huna i Avara. Njihov jezik je bio sličan na onom koji se govorio u centralnom i sjevernom Sibiru i sjeveru sadašnjeg evropskog dijela Rusije, počev od regije Moskve do sadašnjeg Peterburga i dalje do Arhanđelska. Tamo prvi Slaveni sa teritorija savremene Poljske pojavljuju se tek sredinom osmog vijeka. To su ogromni prostori kojim također pripadaju po jezičkom porijeklu Finci i Estonci. U bilom kojem slučaju suvremeni Mađari su etnički rođaci suvremenim Rusima po finsko-ugarskoj jezičnoj liniji i teritorijalnom porijeklu zato nije ni čudo da je Budimpešta tako sklona Moskvi.
Ovo je kratka historijska priča za savremenost. U Evropi je uvijek bilo načina riješiti pitanje sa agresorom i diktatorom koji je odlučio terorizirati civilizirani narod. Na neka pitanja sadašnjeg stanja uvijek je korisno potražiti odgovor u historijskoj prošlosti.
Neznanje historije ne oslobađa od odgovornosti.