“Ruska Federacija pokazala je da je teroristička i da mora biti izbačena iz sastava stalnih članova Savjeta bezbjednosti i sastava Ujedinjenih naroda, kao kada je SSSR izgubio članstvo u Ligi nacija 1940. godine, u trenutku započinjanja osvajačkog rata sa Finskom. Ustvari, sadašnja Moskva, na čelu sa Putinom, malo se razlikuje od Moskve na čijem je čelu bio Staljin 82 godine prije. Staljin je bio tiranin koji je uništavao sve oko sebe, sve narode Sovjetskog Saveza ukoliko su posumnjali u njegovu sposobnost upravljanja zemljom.
Od gladomora, 1932–1933. godine, uništio je deset miliona Ukrajinaca u Ukrajini, kao i u Ruskoj Federaciji i nekoliko miliona nevinih ljudi u Kazahstanu. On je započeo političku represiju 1929. godine i nije prestao sve do svoje smrti 1953. Zarad političkih motva, u zemlji je pod represijom bilo deset miliona ljudi: svi su bili ‘represirani’ – od političkog i vojnog rukovodstva države do običnih radnika u fabrici ili seljaka iz neke provincije. Sovjetska vlada stvorila je logor za osuđenike u Sibiru i sjevernom Uralu. Milioni ljudi tamo su radili u neljudskim uvjetima i po pravilu su umirali tamo nakon nekoliko godina prebivanja. Tokom sredine i kraja tridesetih godina prošlog vijeka, postojala je čvrsta veza između staljinskog SSSR-a i hitlerovske Njemačke. Treći Rajh preuzeo je ‘izum’ Kremlja o stvaranju koncentracionih logora, koje je aktivno koristio u Drugom svjetskom ratu. Nekoliko sovjetskih ljudi, igrom slučaja, bilo je u staljinskom logoru za osuđenike koji se nalazio u Sibiru i kasnije u nacističkim koncentracionim logorima, koji su, po mišljenju ovih nastradalih osoba, puno blaži od sibirskih. U nacističkim logorima poginuli su milioni ljudi.
Ali možete li zamisliti razinu neandertalske žestine sovjetskog represivnog aparata koja je bila primjenjivana na svom narodu… Staljin, kao i Putin sada, držao je u šaci čak i ljude iz svog najbližeg okruženja. Zato su poslije njegove smrti gotovo svi odlučili da osude staljinizam. On je bio u SSSR-u jedna vrsta neprihvatljive ideologije ili period o kojem se jednostavno ne govori. Ali Josip Staljin je za Vladimira Putina veliki autoritet. Taj je proganjao vlastiti narod, baš kao i ovaj. Gdje u svijetu postoji zakon da ako izađeš na protestni skup protiv Vlade dobiješ sudsku odluku o petnaest godina zatvora…
U Rusiji su svi za Vladu modernog Staljina, sadašnjeg gazde Kremlja. Ali Putina čeka kraj, kao i zlog tvorca sovjetskog naroda – Staljina. On neće ući u historiju nego u zaborav; ruski će narod, dakle, opet dozvoliti da se novi despot pojavi u zgradi Kremlja… Na zasjedanju Savjeta bezbjednosti, na prijedlog sada predsjedavajuće Albanije, bila je pokrenuta rasprava o ruskim bombardiranjima civilnih objekata u Ukrajini, posebno o ubistvima desetaka ljudi u gradu Kremenčuku i u šoping-centru. Članak 6, dio 2 Ustava UN precizno govori da član organizacije koji sistemski narušava principe ovog Ustava može biti isključen iz Organizacije pomoću Generalne skupštine, uz preporuku Savjeta bezbjednosti. Savjet bezbjednosti, po Ustavu UN-a, polaže glavnu odgovornost za održavanje međunarodnog mira i stabilnosti. Rusija narušava osnovne principe UN-a i međunarodnog pravnog poretka, ali još uvijek nije dobila odgovor na zlodjela koja je počinila na globalnom planu. Zato Ruska Federacija nema pravo da sudjeluje u raspravi i glasovanju u vezi sa pitanjima o ratu u Ukrajini, koji je ona i započela bez ikakve prethodne provokacije. Pritom, njena delegacija mora izgubiti punomoć u Generalnoj skupštini UN-a. Rusija sa takvom politikom nikako ne može ostati stalnom članicom Savjeta bezbjednosti UN-a… to je mjesto dobila nezakonitim putem krajem 1991. godine, kada je preskočila proceduru učlanjenja; primitivno je promijenila tablicu sa nazivom Sovjetski Savez na Ruska Federacija.
Ovo je pravi način da Ustav UN-a funkcioniše i da ga uvažavaju zemlje članice UN-a. Uz to, Ustav UN-a dozvoljava, prema članu 7, ‘stvaranje posebnog međunarodnog tribunala za ruske zločine na ukrajinskoj teritoriji’. Masovna ubistva Ukrajinaca u Buči, Mariupolju i drugim gradovima nose oznake genocida. Savjet bezbjednosti UN-a stvorio je Međunarodni tribunal za zločine u Ruandi za šest mjeseci od početka masovnih ubistava. U Ukrajini ruska invazija traje već četiri mjeseca, a ruska okupacija ukrajinskog Krima i dijela Donbasa cijelih osam godina… Odsustvo međunarodne pravne reakcije samo izaziva rusku stranu na počinjenje novih ratnih zločina i zločina genocida. Ruska Federacije također mora odgovarati za zločin na ukrajinskoj teritoriji, a koji se može prenijeti i na susjedne baltičke zemlje: Poljsku, Kazahstan, Moldaviju… Svi smo čuli prijetnje Moskve koje je uputila ovim zemljama. Ruska strana mora biti spriječena, baš kao i njena manipulacija čitavim UN-om. Ne treba joj se dati mogućnost da bude u Savjetu bezbjednosti dok traje ruski teror na ukrajinskom tlu. Došlo je vrijeme da se UN pravno opredijeli i razgraniči šta je državni terorizam. Svi zločini Rusije moraju dobiti čvrstu međunarodnu pravnu ocjenu.”
- OGLAS -