Rusija povukla svoju vojsku sa otoka Zmija u Crnom moru poslije njegovog gađanja projektilima s ukrajinskih pozicija. Moskva to nazvala gestom ¨dobre volje¨ za poboljšanje situacije u Crnom moru. I da ne bi niko sumnjao u ovo, gađala je balističkim raketama stambeno naselje na Crnomorskoj obali blizu Odese koje je preko puta otoka Zmija. Ruska Z-vjer ubila je dvadeset mirnih građana i još nekoliko desetina ranjenih. Za takvu kremaljsku gestu ¨dobre volje¨ tražit ćemo tribunal za ratne zločine za izvršitelje i nalogodavce ovog ubistva civila.
Ukrajinska strana mjesecima traži od saveznika sistemi za protivraketnu odbranu. Napokon poslije rušenja mnogih ukrajinskih gradova od ruskih projektila Washington je dao odobrenje za isporuku ovog naoružanja. To će potrajati neko vrijeme kao i obuka ukrajinskog personala. Ako bi naši partneri imali sluh i to počeli isporučivati Ukrajini odmah poslije početka ruske invazije, sigurno ne bi bilo mrtvih u Kremenčuku, ne bi stradao Kijev i Harkov, Dnjepar i Zaporožje. Bila bi sigurnija Odesa i čitava ukrajinska crnomorska obala od neljudskog ruskog uništenja infrastrukture i mirnih ljudi.
Na samitu NATO-a u Madridu napokon bilo je objavljeno da Rusija više nije partner i postala je neprijatelj Alijanse što je bilo zapisano u strategiji razvoja za sljedećih deset godina. Brisel je priznao Rusiju kao zemlju partnera još 2010. godine i to poslije ruske invazije na Gruziju 2008. godine odmah poslije NATO samita u Bukureštu. Tada Ukrajina i Gruzija nisu dobili punu podršku svojim euroatlantskim aspiracijama na zahtjev Vladimira Putina. Kijev i Tbilisi bili su blokirani od strane njemačke kancelarke Merkel i francuskog predsjednika Sarkozija. Tako 2008. godine Moskva je oduzela od Gruzije Južnu Osetiju, međutim 2010. godine postala zemlja partner NATO-a. 2014. godine Rusija je zauzela ukrajinski Krim i dio Donbasa i ostala je zemlja partnerica NATO-a. I tek kada je Ruska Federacija počela veliku vojnu ekspanziju na Ukrajinu sa sljedećim ciljem širenja svoje agresije na Zapad, Alijansa je pokazala zube Kremlju i donijela odluku o prihvaćanju u svoje redove Finske i Švedske te se izjasnila o strateškoj podršci Ukrajini u odbrani od vojnog napada Ruske Federacije. Sa puno zakašnjenja sve polako staje na svoje mjesto, samo što je Gruzija ostala bez Južne Osetije, Ukrajina bez Krima i pola Donbasa i sa širokim ratom sa Rusijom.
Na samitu je donijeta odluka o paketu pomoći Ukrajini, ali to su samo sredstva za vezu i cyber zaštitu, a nama trebaju tenkovi, artiljerija, borbeni avioni, sredstva za protivraketnu obranu, drugo teško naoružanje. Dobro je da je na bilateralnom nivou Kijev dogovorio sa Washingtonom, Londonom, Berlinom i drugim zemljama pomoć od 600 tenkova i 500 jedinica artiljeriji sa streljivom. U pogledu sadašnjeg stanja na ratištu Ukrajina treba njih na nekoliko hiljada, a dobit ćemo samo nekoliko stotina. To je gotovo deset puta manje od potrebnog. Ne govorim da nama trebaju avioni F-15 i F-16. To su sredstva za savremeni konvencionalni rat, koji je počela Rusija neviđenih do sada razmjera. Samo u artileriji Rusija ima prevagu pet-sedam puta, a u količinama artilerijskih gađanja zbog ogromnih ruskih rezerva streljiva 10-15 puta više nego ukrajinsko. Prije toga kad ruski tenkovi, oklopna vozila i pješadija krene u napad artilerija gađa ukrajinske položaje po pet-šest sati. Tako je izjava Amerikanaca da su dali Kijevu više protivtenkovskih sistema nego Rusija ima tenkova relativna. Poslije pet-šest sati ruskog artilerijskog peglanja ukrajinskih pozicija koji ponekad uopće ne mogu uzvratiti vatru, dio svih vojnih sredstava bude uništeno, ne govorim za naše vojnike. To je stvarno teška situacija koja traži hitno rješenje u dobivanju Ukrajinom teškog naoružanja kud u većoj količini i kud boljoj kvaliteti. Ukrajina gotovo i ne dobiva tenkove nove generacije. Zato gine puno ukrajinskih vojnika, strada i umire ogromna količina civila. NATO mora biti mnogo odlučniji nego do sada. Politika nekih analitičara u Alijansi je da neka Ukrajina iscrpljuje Rusiju, zato dajemo naoružanja ali ne premnogo i ne najnovije, vrlo opasna ne samo za Kijev nego i za čitavu Alijansu.
Rusija može vojno prelomiti situaciju bez jače vojne i financijske podrške Ukrajine od zemalja Zapada. Tada će na udaru odmah biti države Baltika i Poljska kao članice NATO-a te Moldavija i Gruzija kao zemlje partnerice. I tad će nastati sasvim druga geopolitička konstrukcija. Ne treba raditi historijske griješke. Tako 1204. godine ogromna vojska križara koja trebala ići spašavati grob Gospoda u Jeruzalemu umjesto toga za nagovorom Venecije napala Bizantijsko carstvo i zauzela Konstantinopol. Križari tamo vladali 57 godina dok ih nisu uspjeli otjerati kući. Bizantijsko carstvo je na takav način bilo oslabljeno, a Venecija je bila radosna. Ali za neko vrijeme došli su Turci i pomeli Bizantiju, koja je bila linija europske obrane. Osmanlije preuzeli Konstantinopol i preinačili ga u Istanbul, a zatim trista godina napadali centralnu i jugoistočnu Evropu. Venecija sve što je prigrabila od Bizanta izgubila kao i svoj utjecaj u Evropi. Nemojte da vam isto Rusi dođu i preinače Vilnius u Vilno, Tallinn u Revelj, Helsinki u Helsingfors. Oni su to već najavili u svom parlamentu. Snažno podržavajte Ukrajinu i spasit ćete Evropu.