U Bosni i Hercegovini, kako su pokazali zvanični rezultati, živi skoro 90.000 nepismenih ljudi. Prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, žene su nepismeniji dio bh. stanovništva. Promišljanje o „ispravnom pisanju“, što je zapravo dekomponirana sintagma riječi „pravopis“, sve je rjeđe, a tome u prilog svjedoči i činjenica da u bosanskohercegovačkim školama kultura čitanja polako zamire; tehnologija je preuzela primat u svakodnevnom životu, pa su čak primjetne i bitne promjene u jezičkoj kulturi…
Piše: Dženeta Rovčanin
Od školske klupe do funkcionalne nepismenosti
PISA testiranje iz 2018. godine, a u kojem je naša država učestvovala po prvi put navedene godine, otkrilo je poražavajuće podatke: svaki je drugi učenik u BiH funkcionalno nepismen. Funkcionalna nepismenost podrazumijeva poznavanje slova, odnosno sposobnost čitanja i pisanja, ali karakterizira je nemogućnost shvatanja dužih tekstualnih pasusa ili savladavanja pisanih informacija.
Prilikom PISA testiranja, od 79 učesnica, BiH se našla na 62. mjestu. Još porazniji podatak jeste da je Bosna i Hercegovina na samom dnu ljestvice kada je riječ o pismenosti stanovništva u regionu – zvanično nosimo epitet najnepismenije balkanske države.
„Dežurna lektorica“ na Facebooku – mlada Bugojanka koja otklanja jezičke nedoumice
Na Facebook „prostranstvu“ izdvaja se jedna stranica: „Dežurna lektorica“. Zanimljive ilustracije, odnosno ukazivanje na pravopisno normirane primjere, dostupne su svima. Iza predanog rada i širenja znanja o maternjem jeziku stoji Bugojanka Vedrana Kisić-Alagić.
Ona je profesorica bosanskog/hrvatskog/srpskog jezika i književnosti naroda Bosne i Hercegovine. Iako nije zaposlena kao prosvjetna radnica, nije se odrekla ovog humanog poziva.
Vedrana je primjer da se korisno mogu implementirati dva dobra: znanje o maternjem jeziku i tehnologija. Ne živi u Bosni i Hercegovini već neko vrijeme, ali „od sebe se ne može pobjeći“.
Vedrana je „Dežurna lektorica“ i pratitelji se na ovoj Facebook stranici svakodnevno oslanjaju na njeno znanje bosanskog/hrvatskog/srpskog jezika, a ona ga nesebično dijeli.
„Od početka sam iznenađena interesovanjem za stranicu. Drago mi je što vidim da je ljudima važno da znaju ispravno i gramatički pisati i izražavati se. Najčešće mi se javljaju ljudi čije se jezičke nedoumice tiču ispravnog pisanja velikog slova, interpunkcijskih znakova ili nedoumice oko pisanja ispravnih varijanti određenih riječi. Često se i sama nađem u nedoumici jer je nemoguće sve znati, tako da mi bude drago da se i ja podsjetim, a pritom nekome i pomognem“, kazala je Vedrana za FACE.
Osvrćući se na medijsku kulturu, printane i online medije, često se primjećuju i pravopisne, kao i gramatičke greške. Vedrana navodi da se još uvijek susreće sa nedoumicama u vezi sa pisanjem afrikata, ali i nezgrapnim rečeničnim strukturama.
„Primijetim da su tu najčešće greške pisanja č i ć, dž i đ, je i ije. Pored toga, nailazim na nepravilno pisanje glagola biti ili nezgrapne rečenične strukture. Sve to pokušavam kroz svoje objave da obuhvatim i na jednostavan način da objasnim. Zatrpani smo i printanim i elektronskim medijima koji površnim i besmislenim naslovima imaju cilj privući veliki broj pratitelja, što im često i uspijeva. Pritom im uopće nije važno što njihovi sadržaji obiluju ne samo stilskim i sintaksičkim, već i onim elementarnim pravopisnim greškama. Trudim se da ne generalizujem, ali mislim da bi se itekako trebala obratiti pažnja na rečenično ustrojstvo, jer sadržaj onda ipak dobija na svojoj ozbiljnosti i preciznosti“, kaže ona.
„Dežurna lektorica“ iz svijeta ukazuje na važnost maternjeg jezika
Bosnu i Hercegovinu iz dana u dan napušta sve više mladih ljudi, pa ni Vedrana nije izuzetak. Ona smatra da se osnovni razlog egzodusa bh. stanovništva krije u nemogućnosti zaposlenja u struci, što je i ona osjetila na svojoj koži. Pritom, kako je kazala, često se zaboravlja koliko su profesori važna karika našeg društva.
„Jako je teško bilo doći do posla na određeno, a pogotovo na neodređeno vrijeme. Mnogo mojih sjajnih kolegica i kolega nisu dobili priliku doći u učionicu i pokazati koliko su stručni, kreativni i profesionalni. Smatram da bismo svi trebali biti svjesni koliko su prosvjetni radnici važna karika našeg društva jer rade jako težak posao da bi generacije koje obrazuju bile svijetla budućnost naše zemlje“, stava je Kisić-Alagić.
Poražavajući podaci PISA testiranja su, kako Vedrana smatra, jasan znak da je potrebno što prije početi kvalitetno ulagati u učeničko znanje, ali i nastavnički kadar.
„To su zbilja poražavajući rezultati koji alarmiraju da je potrebno nešto promijeniti. Smatram da bi se planovi i programi trebali ažurirati, ustvari posvetiti reformi čitavog obrazovnog sistema. Nastavnici su ti koji daju sve od sebe da prenesu znanje, motiviraju da učenici budu što bolji i da uspješno savladaju znanja i vještine. Ipak, trebamo biti svjesni da ne počinje i ne završava sve u školi; veliku ulogu igraju, naravno, roditelji, ali i cjelokupno društvo. Da bismo imali uspješne i obrazovane generacije, onda se treba više uložiti u učenike, ali i u nastavnike, dati im veću podršku, jer to je ulaganje u kvalitetno školovanje“, kaže Vedrana Kisić-Alagić.
Odavno je jasno da je Bosni i Hercegovini potrebna hitna reforma obrazovanja, ali do dan-danas nema promjena. Prije nekoliko mjeseci, Prednacrt zakona o visokom obrazovanju ulio je nadu da će se stanje promijeniti nabolje, ali je sve ostalo na diskusiji. Vedrana smatra da se reforma obrazovanja ne može izvršiti nabrzinu.
„Svaka reforma, da bi bila uspješna, zahtijeva kontinuirani rad koji uključuje istraživanje, uključivanje tima stručnjaka iz različitih oblasti. To nikako ne bi smio biti neki brzi posao; reforma iziskuje vrijeme, čvrste temelje koji bi joj obezbijedili uspjeh. Da bi kultura čitanja dobila pažnju kakvu zaslužuje, onda to prelazi granicu izvan učionice i škole“, kazala je ona za FACE.
Jezik kao bojno polje nacionalista: Gdje počinje bosanski, a gdje hrvatski i srpski
Standardni južnoslavenski jezici, u koje spadaju bosanski, hrvatski, srpski i crnogorski jezik, godinama su „mete“ profašističkih nacionalnih udara; jezičko je polje godinama bojište gdje počinje svaka politička bitka. Potpisnici Deklaracije o zajedničkom jeziku smatraju da je u pitanju jedan standardni jezik policentričnog tipa, koji se sastoji od više varijanti. Ipak, osjetljiva rasprava o trima jezičkim normama naša je svakodnevnica, ali pravni sistem u BiH nalaže ravnopravno korištenje triju službenih jezika – bosanskog, hrvatskog i srpskog – i svaki se podjednako koristi.
I Vedrana Kisić-Alagić smatra da je jezik pod snažnim političkim utjecajem te da određene političke strukture u određenoj mjeri kontroliraju i jezičke norme.
„Politika prilično i kontroliše jezičke norme, negdje u većoj, a negdje u manjoj mjeri. Jezik nas treba povezivati, a ne udaljavati. Ne bismo smjeli zaboraviti primarnu funkciju jezika, a to je da jezikom komuniciramo; nipošto nas ne bi trebao dijeliti zarad bilo kakve političke svrhe“, smatra Vedrana.
Postoje određena lingvistička htijenja da se jezik „očisti“, pa se „purizam“ sve češće promiče, ali Vedrana smatra da je upravo to razlog zašto dolazi do određenih nedoumica izvornih govornika triju južnoslavenskih jezika. Potcrtala je da je njoj, kao lingvistici, neprirodna tendencija uvođenja tuđica u svakodnevni govor te da ih koristi ukoliko ne postoji alternativa. Na kraju je zaključila da je ukazivanje na ispravno pisanje maternjeg jezika važna karika kad je u pitanju pisana riječ.