Generalno neprihvatanje ruske agresije na Ukrajinu pojavilo se u odnosu ministara inostranih poslova 20 najrazvijenijh zemalja svijeta u toku samita u Indoneziji. Oni su odbili obaviti zajedničko fotografisanje i većina njih nisu došli na večeru na kojoj je morao biti prisutan šef ruske diplomacije Sergej Lavrov.
Ne možemo riječi da je Lavrov bio potpuno usamljen. Imao je on svoj bilateralni program i nekoliko sastanka sa kolegama ministrima iz grupacije BRICS, gdje Kina dosta čvrsto drži rusku stranu čak i kad govori o neophodnosti, kako kaže Peking, završetka konflikta u Ukrajini. Kina uporno ne želi reći da je ovo neisprovocirani rat, koji je Rusija pokrenula protiv Ukrajine. Sve ostaje u tezama nekakvog konflikta gdje nije jasno ko je pokrenuo vojni napad, ali je jasno da sve treba završiti diplomatskim putem. U principu to je pozicija podrške Vladimira Putina, koji je prije početka rata doputovao u Peking da ojača bilateralnu saradnju sa Kinom i da dobije podršku u budućem ratu, koji je planirao pokrenuti u Ukrajini.
Na ovom sastanku Kina bi mogla opametiti ruskog predsjednika od koraka koji uništava postojeći sistem međunarodnih odnosa, koji je uspostavljen po završetku Drugog svjetskog rata, ali izgleda da Pekingu ne smeta dramatična situacija koju je stvorila Rusija svojim aktom agresije. Pri tome Kina je zemlja garant teritorijalne cjelovitosti Ukrajine prema Budimpeštanskom memorandumu. Napominjem da se Ukrajina odrekla nuklearnog potencijala koji je bio deset puta veći, nego sada imala bi Kinu kao zemlju članicu nuklearnog kluba. Peking takav stav Kijeva kao i Rusija, SAD, Engleska i Francuska objeručke prihvatio i stavio potpis pod dokumentom o garancijama teritorijalne cjelovitosti Ukrajine. U situaciji kada je jedna strana garant ukrajinskog integriteta napada na neovisnu državu sa međunarodno priznatima granicama u 2014 g., govorimo o Krimu, i niko u Washingtonu, Briselu, Londonu i Parizu nije pokrenuo pitanja vojne podrške Ukrajine- Zašto bi i sada u 2022. godini Kina tražila povlačenje ruske vojske s ukrajinskog teritorija?
Moskva traži samo pozive na diplomatske pregovore kad je već okupirala ogromna područja ukrajinskog prostora i ima argumente za trgovinu isključivo tuđim teritorijalnim resursom. Opet, Vladimir Putin bi mogao poslušati samo Kinu ako bi Peking osudio rusku agresiju. Ovog nažalost nema.
Kina traži nekakve diplomatske pregovore, kupuje jeftino rusku naftu, nije protiv slabljenja Rusije koja je ušla u klinč na zapadnom pravcu i gleda da li treba iskoristiti ruski presedan o potpunom uništenju postojećeg sistema međudržavnih odnosa, gdje je sada mnogo stvari moguće rješavati putem vojne prijetnje ili grube snage. Kina je u ovom smislu jedan od najjačih igrača, ali pad zemaljske kugle u provaliju konstantnih ratova i nasilja može rezultirati Trećim svjetskim ratom gdje neće biti pobjednika i poraženih, nego pustoš i opasnost od propadanja ljudske civilizacije. Sve je započela Moskva i može se sve zaustaviti na disciplinovanju Kremlja. Ipak, Kina ne žuri da to uradi.
Slijedi slabljenje Moskve, koja svima stavlja račune neophodnosti svog historijskog širenja, zaboravivši da je svojedobno ukrala Kini ogromni prostor na Dalekom Istoku i dijelove juga Istočnog Sibira. Tamo sada praktično nema ruske vojske, koja je kompletna poslana na ratište u Ukrajini. Ruska strateška naoružanja za svaki su slučaj uperena u Kinu i ne daju Pekingu povod da vrati natrag svoju historijsku teritoriju. Uglavnom su to rakete sa nuklearnima glavama premještene iz Ukrajine u Rusiju sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća saglasno Budimpeštanskom memorandumu. Kremlj je uvijek znao za slabašnost svoje granice na Dalekom Istoku i u jednom periodu bio je dosta oprezno raspoložen prema Kini. Moskva je shvatila da ne može nikako širiti svoj utjecaj na Dalekom Istoku, te je zato ušla u opasno skretanje sa dobijanja tuđih teritorija na zapadnom pravcu. Tu nema sukoba sa Kinom i čak je moguće dobijati stalnu podršku zbog Pekingovog neprihvatanja rasta utjecaja zapadnog svijeta. Ako Ukrajina krene putem tijesnog povezivanja sa europskima institucijama, Peking to neće smatrati najboljom varijantom i neće utjecati na promjenu ruske ratnohuškačke politike. Krvavi događaji u Ukrajini oslabljuju i Rusiju i Zapad. Ovaj rat potpuno prkosi međunarodnom pravu, a njegovo podržavanje značilo bi otvoreno ohrabrenje agresora. Minimalna osuda politike Ruske Federacije, zarađivanje golemog novca na ruskim poteškoćama garantuje rast kineske privrede. Svi gube, neko mnogo kao Ukrajina, neko srednje kao Rusija, ali ona želi sve kompenzirati za račun okupacije ogromnih ukrajinskih teritorija. Neko gubi manje kao kolektivni Zapad, dok je Kina u dobrom ekonomskom plusu. Samo još nije jasno do kraja da li će ovaj plusa Peking konvertovati u neki novi ratni dobitak. U kratkom vremenskom periodu to će biti sasvim jasno.