Nažalost, njegove vapaje i pozive za spas niko nije želio čuti. Posljednji put Nino se javio 10. jula 1995. godine, moleći za pomoć Srebrenici. Niko nije pomogao.
„Da li iko u svijetu može doći da vidi tragediju koja se dešava u Srebrenici?“
U svom posljednjem javljanju Nino je rekao:
„Srebrenica se pretvara u najveću klaonicu. Poginuli i ranjeni neprestano se dovlače u bolnicu. Nemoguće je opisati. Svake sekunde po tri smrtonosna projektila padnu na ovaj grad. U bolnicu je trenutno dovezeno 17 poginulih, 57 teže i lakše ranjenih. Da li iko u svijetu može doći da vidi tragediju koja se dešava Srebrenici i njenim stanovnicima? Ovo je nečuven zločin koji se izvodi nad bošnjačkim stanovništvom Srebrenice. Populacija u ovom gradu nestaje.“
Ujedinjeni narodi predali su zaštićenu zonu u ruke Ratka Mladića kada je u Srebrenici stradalo 8372 nedužna civila.
11. jula, dan kada je sve stalo
Ninina majka, Hajra Ćatić, preminula je prošle godine, ali govoreći o svom sinu za svog života i prisjećajući se bolnog, tragičnog 11. jula 1995. godine, isticala je da joj je Nino rekao: „Mama, ti i babo idite u Potočare, a ja ću sa prijateljima preko šume do Tuzle. Taj 11. jula bio je dan kada je sve stalo…“
Od tog dana, Hajra Ćatić više nikada nije vidjela svog sina Ninu, niti pronašla njegove posmrtne ostatke.
Tokom svog života, Hajra Ćatić uvijek je naglašavala da bi je u život vratio pronalazak makar jedne kosti. Ipak, Hajra je u novembru 2021. godine napustila ovaj svijet bez pronalaska posmrtnih ostataka njenog sina Nine, a za FACE je nekoliko mjeseci prije smrti govorila o životu u Srebrenici i životu nakon nestanka njenog Nine.
„Ko mora da živi u Srebrenici – živi, ali jako teško“
„Mnogi su se vratili ponovo u Srebrenicu. Nakon nestanka mog Nine, moj život je nikakav. Negiranje genocida, uvijek neke provokacije… to je naša svakodnevnica. Ko mora da živi u Srebrenici – živi, ali je jako teško“, kazala je tada Hajra Ćatić za FACE.
Nakon bolnih dešavanja i vapaja koje niko nije želio čuti, ostalo je samo sjećanje na junaka svog doba – jedinstvenog Ninu Ćatića i njegovu majku, istinsku borkinju Hajru Ćatić. Ostala je i nada da će nove generacije preuzeti procese traženja nestalih i podsjećanja da se genocid u Srebrenici više nikada i nikome ne ponovi!
