Prepirke i osobni sukobi umalo su koštali čelnog čovjeka plaćeničke vojske Wagner, Jevgenija Prigožina, mjesta u najužem krugu povjerenja Vladimira Putina. Priču o Prigožinu i ulozi Grupe Wagner u invaziju na Ukrajinu, pomno je istražila Meduza, rusko-engleski nezavisni medij, sa sjedištem u Latviji.
Tijekom rata u Ukrajini, rusko Ministarstvo obrane postupno je izbrisalo granice između plaćenika i vojske, piše Meduza. Oružane snage su tako na početku rata zapovjedale regrutnom mrežom koju je izgradila Grupa Wagner i potpuno isključile Grupu u prvoj fazi invazije na Ukrajinu. No ruska vojska imala je na bojnom polju tako loše rezultate da je Moskva morala angažirati Wagnerove plaćenike. Tim slijedom događaja Prigožin se ponovno vratio pod okrilje ruskog predsjednika.
Brend Grupe Wagner
Ruski vojni čelnici navodno su 2010. došli do ideje kako će stvoriti skupinu plaćenika koju bi bila pod njihovom kontrolom. Da upravlja operacijom angažirali su ugostiteljskog oligarha i putinoba kuhara Jevgenija Prigožina. Za tu potrebu trebao je iskoristiti novac koji je zaradio preko unosnih ugovora koje je dobio kao glavni dobavljač hrane za oružane snage. Sjedište nove privatne grupe, nazvane Wagner, bilo je u Krasnodaru, u blizini 10. brigade Glavne obavještajne uprave.
Grupa Wagner bila je potpuno ovisna o vojnoj infrastrukturi i opremi, ali je istovremeno uspostavila neovisnu mrežu regrutera, rekli su za Meduzu izvori bliski tvrtki.
Uoči invazije na Ukrajinu, kao dio šireg napora da izravnije i djelotvornije upravljaju skupinama plaćenika, Ministarstvo obrane preuzelo je kontrolu nad tom internetskom mrežom koju je Wagner koristio za regrutiranje.
– U biti oni su poručili: ‘Trebamo vaš brend jer je dobro poznat, ali mi ćemo sami regrutirati, koristeći vaše ime i reputaciju- rekla je osoba bliska upravi tvrtke za Meduzu, dodavši da je vojska snižavanjem standarda naštetila ugledu Wagnera.
– Zapošljavaju čak i bez testiranja na droge – rekao je.
No čak i ovim putem regrutirani plaćenici Wagnerove skupine nisu stigli na prve crte bojišnice u Ukrajini sve do kraja ožujka 2022. Nekoliko mjeseci ranije, dok se Rusija još uvijek samo pripremala za invaziju, politički utjecaj Jevgenija Prigožina drastično je opadao. Više izvora, potvrdilo je za Meduzu, kako je bio samo na korak od toga da padne u nemilost predsjedničke administracije i ruskog Ministarstva obrane.
Uoči 24. veljače Prigožin je “bezuspješno pokušavao doći do svojih kontakata u upravi Glavnog stožera, no uspio je tek nakon što je invazija počela”, kazao je izvršni direktor Bellingcata Kristo Grozev. Drugi izvor kazao je Meduzi da je Prigožin, prije početka rata u veljači, odbio mobilizirati svoje plaćenike da krenu u Ukrajinu, ako ne dobije za to izravnu naredbu predsjednika Putina.
Svadljivi Prigožin
Prema dva izvora bliska Kremlju i još dvojici s vezama s oligarhom, Prigožin ne voli Sergeja Kirijenka, Putinovog glavnog čovjeka za unutarnju politiku, jer ovaj podržava guvernera Sankt Peterburga Aleksandru Beglovu. Svađa između Prigožina i Beglova postala je javna polemika prošle zime kada je oligarh kritizirao regionalnu vladu Sankt Peterburga zbog neuklanjanja snijega i smeća. (Prigožin je čak navodno angažirao vođu ska-punk benda Lenjingrad Sergeja Šnurova da napiše i izvede pjesmu koja ismijava guvernera.) Prijepor je uključivao i rasprave oko unosnih državnih ugovora za renoviranje povijesne zgrade konjušnice na trgu u Sankt Peterburgu, a Prigožin mu je i ozbiljno zamjerao kako se postupa prema njemu omiljenim lokalnim političarima.
Unatoč ratu u Ukrajini, oligarh nije prestao s napadima na Beglova. Petog srpnja Prigožin tako Beglova naziva “tiraninom-guvernerom” koji “ne želi ništa učiniti”. Ovih dana Prigožinova glavna zamjerka odnosi se pak na državne ugovore za razvoj turističke zone u Finskom zaljevu. Prošle godine, tvrtka povezana s Prigožinom potpisala je ugovor s vlastima Sankt Peterburga o dovršetku ovog projekta, ali dužnosnici su na kraju angažirali tvrtku koja je povezana s Gazpromom, odbacivši Prigožinove planove za izgradnju proizvodnih pogona unutar turističke zone.
Jevgenij Prigožin također se posvađao s ministrom obrane Sergejem Šojguom, optužujući ga za korištenje neučinkovitih, “zastarjelih metoda” u Siriji. Šojgu je navodno bio nezadovoljan Prigožinovim ugostiteljskim uslugama, što je očito razlog zašto je oligarh izgubio mnoge od svojih ugovora s vojskom posljednjih godina. (Predstavnici Evgenija Prigožina i ruskog ministarstva obrane odbili su komentirati ove navode.)
Prigožin je također razbjesnio rusko vojno zapovjedništvo u veljači 2018. kada je Grupa Wagner napala postrojenje za preradu plina u Deir ez-Zoru u Siriji, izazvavši snažan odgovor SAD-a u kome je ubijeno desetke ruskih plaćenika. Novinari The Bella kasnije su saznali da je Grupa Wagner djelovala bez da je prije obavijestila Ministarstvo obrane, ispunjavajući privatni dogovor s Assadovim režimom koji je tvrtki davao pravo na četvrtinu svih prihoda od nafte i plina proizvedenih u tom području.
U prvim tjednima invazije, većina ruskih plaćenika koji su se borili u Ukrajini bili su pripadnici privatne vojne tvrtke pod nazivom “Redoubt”. Stotine boraca iz ove skupine bilo je raspoređeno u različite postrojbe zvane “Huligani”, “Vukovi” i “Sjekire”, potvrdilo je Meduzi pet izvora.
Čim su jedinice formirane odmah su poslane u Ukrajinu. Kako bi popunio mjesta u jedinicama, Redoubt je regrutirao bivše vojnike i časnike koji su godinama bili na crnoj listi iz različitih razloga—ili su odbijeni na prošlim intervjuima ili su nečasno otpušteni iz ruske vojske.
Jedan od tih novaka bio je Ivan Mikheev, osramoćeni bivši vođa eskadrile koji je dobio novu šansu kao zapovjednik Redoubta. U prvim danima invazije, Mikheevljeva grupa prešla je u Ukrajinu preko Bjelorusije i krenula prema Kijevu. Međutim, gotovo odmah, plaćenici su zabunom ubili ruski suborci. Mikheev je ranjen i prebačen natrag u Rusiju, gdje je umro na operacijskom stolu “od krvnog ugruška”. Unija dobrovoljaca Donbasa i nekolicina prijatelja podijelili su osmrtnice na društvenim mrežama. Pokopan je 28.ožujka.
Redoubt, koji još uvijek ima velik broj boraca u Ukrajini, pod potpunom je kontrolom ruskog Ministarstva obrane, kažu četiri izvora, uključujući jednog od bivših zapovjednika Redoubta.
‘Još jedan glupan sa zvijezdama na ramenima‘
Kada su teški gubici na bojnom polju onesposobili Redoubt, rusko Ministarstvo obrane pozvala je preostale borce da potpišu kratkoročne ugovore, a sve je navodno organizirao zamjenik ruskog ministra obrane Jevkurov.
No primanje Redoubtovih ljudi u vojsku nije puno pomoglo.
Iako su mnogi borci svojevoljno potpisali ugovore, izravni rad za Ministarstvo obrane nije donijelo veću učinkovitost. Nekoliko unovačenih plaćenika požalilo se Meduzi kako im ministarstvo nije isplatilo plaće i bonuse kako je obećano-
– Želim ono što mi se duguje. Sada sam samo jadnik bez ikakvih prava! Ostaje mi vjerovati samo u sebe i svoj AK-47- rekao je za Meduzu jedan ratnik.
Veteran plaćenik Redoubta, Meduzi je priznao kako ga je šokiralo loše stanje regularnih ruskih trupa i veliki gubici koje su pretrpjeli šokirali.
– Žao mi je ovih klinaca od 18 godina koji su potpisali ugovor vjerujući u državu i svoje zapovjednike, samo da bi uskoro saznali da je zapovjednik još jedan glupan sa zvijezdama na ramenima. Šalju ljude u smrt za ništa. Kao ogranak vojske, Zračno-desantne snage više ne postoje. Ostalo je svega desetak ljudi u četama, a trebalo bi biti barem deset puta više- objasnio je
Jedanaestoga svibnja, plaćenici Redoubta svjedočili su i kako je ukrajinsko topništvo desetkovalo taktičku grupu ruske 35. gardijske motorizirane streljačke brigade dok je pokušavala prijeći rijeku Severski Donets u regiji Luhansk. Izvješća o onome što se odvijalo svjedoče o apsolutnom kaosu: redovi borbenih vozila pješaštva u plamenu, dok njihovi operateri živi izgaraju… Tenkovi napušteni na oštećenom mostu, vojnici koji bježe u vodu. Taj fijasko na rijeci koštao je Rusiju prilike da opkoli gotovo 15.000 ukrajinskih vojnika u Lisičansku i Sjeverodonjecku. (Ruske snage su na kraju zauzele te gradove, ali se ukrajinska vojska uspjela na vrijeme povući.)
Velike gubitke su doživjele i postrojbe Redoubta u Ukrajini. Jedan plaćenik iz čete ispričao je za Meduzu kako je njegova grupa uspjela bez puno problema zauzeti i držati grad blizu Kijeva početkom rata, ali je naišla na žestok otpor u regiji Donjecka kada su pokušali presjeći ukrajinske opskrbne linije.
– Gubici koje smo pretrpili su suludi. Da je istina ono što prikazuju na TV-u, već bismo zauzeli Poljsku- kazao je.
Plaćenici koje je regrutirao Redoubt također su se pridružili drugim plaćeničkim odredima raspoređenim u Ukrajini. Trenutačno postoje najmanje dva od ovih odreda (svaki s 200 ljudi) koji djeluju u regiji Donbasa, a bivši zapovjednici Grupe Wagner zaduženi su za oba.
Wagner ponovno jaše
Sredinom travnja, zastupnik Dume Vitalij Milonov objavio je fotografiju s Jevgenijem Prigožinom. Odjeveni u kamuflažu i nasmijani, dvojica muškaraca pozirali su ispred škole u Pervomajsku, u ukrajinskoj regiji Luhansk. Samo nekoliko kilometara istočno, Prigožinovi plaćenici su grčevito borili da zauzmu Popasnu. (Dva mjeseca kasnije, u najvećem proboj Grupe Wagner do sada, zauzeli su taj mali grad.)
U proljeće, Ministarstvo obrane naredilo je Grupi Wagner grupi da u Ukrajinu premjesti neke od svojih “glavnih timova” koji su u to vrijeme djelovali u Africi, Siriji, i Libije.
Danas ruska vojska koristi borce Wagnera kao svoju glavnu udarnu snagu u Ukrajini, “iznajmljujući” plaćenike za upravljanje vojnim jedinicama. No i Grupa Wagner ima problema u Ukrajini. Vođa jednog Wagnerovog odreda naredio je svojim ljudima da krenu u bitku bez topničke ili zračne zaštite. Tri izvora potvrdila su za Meduzu da je ovaj zapovjednik odreda ubrzo pronađen mrtav (izvori se ne slažu oko toga je li misteriozno poginuo nakon povratka u Rusiju ili su ga njegovi vojnici pogubili “prema zakonima rata” na terenu). Nadalje, jedan izvor otkrio je Meduzi da su borci koji su poslani da zauzmu Popasnu imali minimalno streljiva. “Četiri metka čovjeku! Da i sam nisam bio u istim govnima, nikad ne bih vjerovao”, rekao je.
Unatoč tim problemima, zauzimanje Popasne jasno je uzdiglo Grupu Wagneru očima ruskih vlasti. Dva tjedna kasnije, u rijetkom javnom priznanju, dopisnik državne televizije aludirao je na plaćeničke vojske rekavši: “Uvijek ih možete pronaći tamo gdje je jako vruće, ali nikad nema riječi o njima.” Ono što je dopisnik zaboravio napomenuti jest da su pripadnici Grupe Wagner u Ukrajini i Africi optuženi za ratne zločine protiv civila.
Iako se ruska vojska ponovno okrenula elitnim plaćenicima Jevgenija Prigožina, stvarni osjećaji oligarha o njegovoj ulozi u invaziji ostaju nejasni. Jedan njegov poznanik iz Sankt Peterburga rekao je za Meduzu da Prigožin zapravo sebe vidi kao gospodara rata, dok drugi suradnik Prigožina inzistira na tvrdnji kako je on više zabrinut za održavanje ugovora i obveza s Ministarstva obrane u Siriji i Africi.
Kakvi god bili njegovi motivi, Prigožin je nedavno dobio počasni naslov Heroja Rusije. Zahvaljujući podvizima na terenu, Prigožinove dionice kod Vladimira Putina naglo su porasle, rekla su Meduzi dva izvora upoznata s administracijom, tvrdeći da ugostiteljski magnat sada pripada predsjednikovom ratnom “najužem krugu ljudi od povjerenja”.