“Bivši njemački kancelar Gerhard Šrjoder (1998–2005), koji je donedavno bio član Savjeta direktora ruskog diva Rosneftj sa godišnjom platom od 600 hiljada dolara, boravio je krajem prošlog mjeseca u Moskvi na odmoru i navodno je imao susret sa predsjednikom Ruske Federacije Vladimirom Putinom. Poslije povratka u Njemačku, bivši njemački kancelar, koji nije osudio vojni napad Ruske Federacije na Ukrajinu, zbog čega je čitav njegov štab saradnika podnio ostavke, a Socijaldemokratska partija Njemačke – na čelu koje je bio dugi niz godina – obrisala je njegovo ime sa spiska najistaknutijih članova stranke, objavio je u vodećom njemačkom izdanju Stern prijedlog Moskve u vezi sa puštanjem u pogon cjevovoda Sjeverni tok 2 i spremnosti za pregovore o završetku rata u Ukrajini. Kratki smisao navodnog ruskog mirnog prijedloga je u sljedećem…
Dogovor o isporukama ukrajinske hrane i žitarica prema svjetskim tržištima crnomorskom rutom treba smatrati kao prvi korak ka postizanju trajnog mira, koji podržava oficijelni Kremlj. Moskva je spremna završiti rat ako Ukrajina ne postavi pitanje o povratku ukrajinskog poluotoka Krim koji je zauzela Rusija. To je pitanje navodno ključno za rješavanje koje čeka sljedeću generaciju. To se može razmatrati sada, a ne za sto godina, kako je bilo sa slučajem Hong Kong, ali i ne odmah. Gospodin Šrjoder je ukazao na opasnost vraćanja Krima vojnim putem. Po moskovskoj logici, Ukrajina navodno mora postati zemlja sa stalnom neutralnošću kao Austrija, a to znači da nikad neće ići putem euroatlantske integracije, odnosno dobijanja članstva u NATO-u. Što se tiče ukrajinskog Donbasa, ova regija imat će kantonalno ustrojstvo, kao u Švicarskoj. Ipak, opet nije dokraja jasno je li u sastavu državnopravnog teritorija Ukrajine ili ne. Šrjoder također nije precizirao da li se ruska vojska vraća na pozicije prije 24. februara 2022. godine.
Možemo samo nagađati zašto službeni Kremlj to nije iznio lično, nego navodno to govori bivši njemački kancelar. Zato ovo sve više miriše na poigravanje Moskve nekim bitnim temama. Još prošle nedjelje ministar vanjskih poslova Ruske Federacije Lavrov izjavio je da su ruski ciljevi širi od Donbasa i protežu se na veći teritorij Ukrajine. Nakon toga, ministar odbrane Ruske Federacije Šojgu proglasio je da Moskva želi rekapitulirati SSSR, ali sada u mnogo snažnijoj verziji. To su bile izjave visoko pozicioniranih ruskih ministara, što apsolutno odudara od teza gospodina Šrjodera.
Moramo razumjeti da Kremlj vodi informacijski rat protiv čitavog demokratskog svijeta, a Gerhard Šrjoder je u potpunosti moskovski igrač, koji iznosi samo poluzvanične stvari. Jasno je da sada Moskva želi pregovorni proces, dakle ukrajinska vojska još nije počela kontraofanzivu na jugu i istoku zemlje. Taktika ruske strane uvijek je išla za formulom – osvajanje dijela ukrajinskog teritorija i odmah pregovori, poslije opet napad na ukrajinsku stranu, nakon čega opet slijedi pregovaranje za sakupljanje snage za sljedeću ofanzivu. Tako možemo preliminarno donijeti zaključak da Moskva sada hoće da pregovara, što nije zbog toga da je Kremlj odjednom postao mirotvorac, nego sada ima problema na različitim bojištima širom Ukrajine gdje je ruska vojna inicijativa već na izdahu.
Interesantno je da je dosta sličan stav iznio, faktički u isto vrijeme, i bivši predsjednik SAD-a Donald Trump. On je poručio da bi trebalo imati kooperativniji pristup prema Putinu. Nužno bi bilo dati Moskvi garanciju da Ukrajina nikad neće stupiti u NATO, a Kijevu da se odrekne Krimskog poluotoka, da Rusija ne bi bila nervozna. Taj je stav sličan ublažavanju Hitlerovih djela od strane Francuske i Britanije u tridesetim godinama prošlog stoljeća. Hitler je prvo obećavao da će samo zauzeti Rajnsku demilitariziranu zonu i to je navodno bilo sve što traži Berlin.
Poslije su na red došli čehoslovačka regija Sudeti i aneksija Austrije. To je bio uvod u krvavi Drugi svjetski rat. Riječi Hitlera poslije pripajanja Austrije 1938. godine i Putina poslije nezakonite okupacije Krima 2014. godine 90% su identične. Kad bi Ukrajina priznala rusku okupaciju Krima i odustala od članstva u NATO-u, kako govori Donald Trump, izgleda da se ne bi dogodio ruski napad na Ukrajinu 24. februara ove godine. To je tačno. On bi se dogodio otprilike za godinu dana kasnije. Rekapitulacija SSSR-a je primarni cilj Putina, koji sanja da uđe u rusku historiju kao novi imperator. Politika podržavanja kremaljskog popisa želja ostavila bi Ukrajinu usamljenu ispred ruskog ratnog diva. Niko ne bi želio da podrži zemlju koja se dobrovoljno odriče vlastitih teritorija i političkih stavova. Trump, nažalost, faktički je moskovski igrač i nije čudo da je baš on protiv snažne američke podrške Ukrajini. Za njega je 60 milijardi dolara za Ukrajinu, koja brani pola Evrope, mnogo, uz to što je Afganistan nepovratno ‘pojeo’ 900 milijardi američkog novca.
To je petnaest puta više, plus Amerika je doživjela potpuni fijasko. Tako sada mi svi sa dubokom rezervom slušamo izjave Trumpa, koji kaže ‘da je on bio predsjednik SAD 2014. godine, nikad ne bi dopustio rusku aneksiju ukrajinskog Krima’.
Riječi su jedna stvar, a djela sasvim drugo. Kako kažu u ukrajinskom gradu Odesi: ‘Obećavati oženiti i zaista oženiti su dvije sasvim različite stvari.'”