Oni su ulazili u gradske kvartove i punom parom išli u pravcu centra sa ciljem osvajanja glavnog centralnog kvarta gdje su smještene državne institucije – ured predsjednika, zgrade vlade i parlamenta.
U ovo kritičko razdoblje ove ruske mini kolone bile su zaustavljene vatrom ukrajinskih protuterorističkih jedinica, praktički unutar grada u sredini stambenih naselja, gdje živi velika količina ljudi. Svi ruski tenkovi, oklopna vozila, teretna vozila sa padobrancima bila su spaljena ukrajinskom vatrom u središtu glavnog grada.
Neprijatelj nije uspio izvršiti zadatak Kremlja da u prve dane rata okupira Kijev. To je bilo kritičko razdoblje odbrane glavnog grada. Ovo sve spominjem samo za to jer su se ove žestoke borbe sa ruskim jedinicama padobranaca vodile u sredini ogromnog višemilionskog grada, a prema logici izvještaja Amnesty International (AI), to je kršenje ukrajinske strane Ženevskih konvencija o pravilima vođenja rata i izbjegavanja podvrgavanja civilnog stanovništva nepotrebnoj opasnosti zbog rasporeda vojnih jedinica unutar stambenih naselja i zgrada.
Amnesty International je pripremio službeni izvještaj o ratu u Ukrajini gdje je uputio kritiku ukrajinskoj vojsci koja se tokom neisprovociranog ruskog vojnog napada na Ukrajinu borila za svaki grad i selo da ne budu okupirani od strane agresora.
U ovom slučaju Amnesty International se usudio okriviti ukrajinsku stranu za kršenje pravila vođenja rata, gdje je ukrajinska vojska navodno ugrožavala civile postavljenjem oružja u stambenim naseljima.
Ovo je nevjerovatno sa razmjerom i suludošću provokacija od strane poznate svjetske nevladine međunarodne organizacije za ljudsae prava koja je stavila znak jednakosti između ruskog agresora i ukrajinskih branitelja. Takve ocjene izazvale su bol i gnjev čitavog ukrajinskog naroda i dobile pohvalu u Moskvi. Zbog neslaganja sa izvještajem ostavku je podnijela šefica kijevske kancelarije AI Oksana Pokaljčuk.
Većina zapadnih analitičara poslije prvog šoka od takvog izvještaja obrušili su se na Amnesty International uputivši oštru kritiku za pristranosti u pripremi analize. Iz centrale Amnesty Internationala, odnosno od Generalnog sekretara stiglo je „žaljenje zbog bola i bijesa izazvanog saopštenjem o taktici borbe ukrajinske vojske“. AI se počela spominjati u prioritetu obezbjeđenja zaštite civila i izjavila je da podržava svoje nalaze, makar žalili zbog nanijetog bola.
Moram reći da ukrajinska strana ova izvinjenja ne prihvata, a nepromjenjivi stav AI osuđuje kao takav jer opravdava ruskog agresora dok on mahom uništava gradska naselja u Ukrajini potpuno pravdajući to time da tamo borbe vodi ukrajinska vojska. Ruski okupatori su potpuno uništili Volnovahu i Sjeverodonjeck. Za logikom AI kada je u Kijev upala ruska vojska najbolje rješenje za zaštitu ukrajinskih civila bilo je da ukrajinska vojska završi borbe i da ode van grada da ne bi stvarala opasnost za svoje civile.
To je nevjerovatna glupost i neprimjerena konstrukcija pripreme izvještaja. Izaziva veliko čuđenje da se baza za izvještaj formirala na privremeno okupiranom ruskom vojnom području Ukrajine. Svjedočenja su davale osobe koje su bile u logorima za filtraciju, a to znači u potpunoj zavisnosti od ruske okupatorske administracije.
Priprema takvog podmetanja još nije viđena u historiji djelovanja AI, čime se nameće pitanje o narudžbi takve vrste analize. Kremlj je zadovoljan i podržava u svojim medija poziciju AI kao objektivnu.
Ako bi ukrajinska vojska bez borbe u stambenim kvartovima ostavila Kijev tamo bi ruske okupatore napravili zločinima kao u susjednoj Buči samo ne sa pola hiljade mučenih i ubijenih Ukrajinaca, nego negdje od stotinu hiljada osoba velegrada od tri miliona stanovnika. Možete samo zamisliti kakvih razmjera je izbjegnuta tragedija.
Nema izvještaja od AI o situaciji na najvećoj u Evropi Zaporoškoj nuklearnoj centrali. Ruska okupatorska vojska minirala je sve njene objekte. Poslije je rasporedila ogromnu količinu svoje vojne tehnike unutar njene teritorije da ne bi ona bila gađana ukrajinskom artiljerijom. Nakon toga, ruska okupatorska vojska se podvrgla granatiranju nuklearnih objekata, pri tome okrivivši da je to navodno uradila ukrajinska strana. To je provokacija globalnog karaktera i nosi opasnost ne samo za Ukrajinu nego i čitav kontinent.
Prije gađanja prostorija nuklearke, čitav ruski personal bio je izvezen van teritorije nuklearnog objekta. Samo je slučaj možda spasio da ne eksplodiraju postrojenja gdje su smješteni nuklearni kapacitete. Ovo je ruski nuklearni terorizam koji pod hitno mora biti istražen i kažnjen.
Ukrajinska strana zatražila je hitni dolazak na Zaporošku nuklearku eksperata MAGATE i UN kako bi međunarodna zajednica sa lica mjesta pratila ruske provokacije opasne za čitav svijet.
Zapovjednik ruskih vojnika koji su se rasporedili duž teritorije nuklearke izjavio je da će ova teritorija ili postati dio Ruske Federacije ili će tu ostati pustinja kad on naredi da se uruše svi minirani objekti.
Međunarodna zajednica mora opametiti ruske nuklearne teroriste u Kremlju i na ukrajinskom terenu u gradu Energodaru gdje se nalazi Zaporoška nuklearna centrala.
Politika terorizma službene Moskve je postala globalna opasnost za čitav evropski kontinent. Zato svijet mora hitno reagovati na opasnost globalnih razmjera.