“Ukrajina se bori ne samo sa ruskom okupatorskom vojskom nego i sa neljudskom ideologijom ruskog fašizma – rusizmom. Bez gospodstva ove ideologije u državnim i društvenim odnosima Ruske Federacije, koja zaziva stvaranje velike Rusije sa njenom mesijanskom ulogom u građenju novog međunarodnog poretka, nemoguće je zamisliti otvoreni kolonijalni rat protiv susjednog naroda, kojeg je moskovska propaganda tokom stoljeća zvala historijski najbližim Rusima.
U jednom trenutku Kremlj je to sve obrnuo u mržnju prema Ukrajincima na biološkom i mentalnom saznanju svojih građana.
Svi mi Evropljani, nismo na vrijeme primijetili kako rusizam ulazi u svaku stanicu ruskog društvenog tkiva, što je postalo problem kontinentalnog i svjetskog karaktera kako je fašizam postao dominantan u zemlji s ogromnim nuklearnim potencijalom. Svi mi smo smatrali da rusko društvo zaslužuje uvažavanje i razumijevanja od drugih nacija, a ono je evropskim narodima pljunulo na obraz i pripremilo bahati stav, čak i mržnju neviđenih razmjera. Prema takvom stanju u svjetonazoru svojih građana, Rusija je išla niz godina, uništavajući i peglajući svakog ko posumnja u ispravnost ideologije ruskog svijeta, a kamoli rusizma.
Isto mišljenje u Rusiji dovedeno je do apsurda što karakterizira da je zemlja izašla iz perioda autokratizma Putina, brzo prošetavši period totalitarizma i odmah ušla u fazu žestoke diktature. Sadašnja situacija u Ruskoj Federaciji usporediva je sa Zloglasnim godinama SSSR-a u doba Staljina. Kad su svakog mogli baciti u zatvor samo na osnovu pismenog ili usmenog obraćanja nekog od budnih građana.
U toku vojnog napada na Ukrajinu mobilizacija društvene svijesti ruskih građana već je bila pripremljena za bombardiranja ukrajinskih gradova i uništenja civilnog stanovništva. Apsolutna većina Rusa je dosta toga priželjkivala. Čak i u doba hitlerovskog nacizma nije zabilježen nijedan slučaj da supruga piše svojm mužu da on u toku vojne ofanzive siluje žene zemlje koja je postala objekt ekspanzije Wermachta. Takav nivo niskosti ljudskog ponašanjeafiksiran je po prvi put u savremenoj historiji i traži hitnu reakciju evropske civilizacije na ove izazove neandertalske Moskve. Sve ruske diplomate i veleposlanstva u Britaniji potpisuju kolektivno pismo da branitelji Azovstala trebaju biti obješeni. Strijeljanje je premala kazna za navodne njihove počinjene zločine. Možete zamisliti atmosferu koja vlada u ruskim diplomatskim predstavništvima u Zagrebu, Sarajevu ili Berlinu. Prema njima moramo formirati odnos kao prema predstavnicima zemlje, gdje je ukorijenjen realni fašizam i ovaj odnos moramo prelomiti također na svakog državljanina Ruske Federacije, koji privremeno živi ili radi u evropskim zemljama, ako on nije osudio ratne zločine ruske invazije. I tu je zabrana ulaska instrument pritiska za svjetonazor rusizma.
Ideolog savremenog ruskog fašizma odavno je poznat – to je Aleksandar Dugin, koji je kontaminirao svojima idejama rusko društvo i zarazio politički vrh uključujući samog Putina. Dugin praktički mrzi evropsku civilizaciju i bori se da Rusija ide putem Euroazije. Ti možeš izabrati bilo koji put svog razvoja, ali Dugin i ruski propagandisti na moskovskoj televiziji šire mržnju prema svima koji ne prihvataju ruski svijet. Kremlj je tu izmislio primitivnu formulaciju – ako nisi uz Moskvu onda si ti nacista, a nacistu je moguće i poželjno ubiti, opljačkati ili makar vojno poniziti. Sa takvom neandertalsko-fašističkom ideologijom Kremlj je krenuo u osvajačke ratove, gdje je Ukrajina bila prva stanica na putu invazije najmanje na 14 nezavisnih država, bivših sovjetskih republika. To je kremaljski plan stvaranja novog Sovjetskog Saveza oko Moskve. Uz Dugina koji je pripremio filozofski teren rusizma, najviše od djelatnika ruske kulture bio je angažovan poznati filmski redatelj Nikita Mihalkov, koji je čak dobio Oskara 1995. godine za najbolji strani film („Umorno sunce“).
On je sin poznatog za vrijeme SSSR-a oca Sergeja Mihalkova koji je sačinio himnu Sovjetskog Saveza. Tata je još u mladim godinama dobio sklonost samog Staljina, kojem se sviđao talent mladog pisca, koji je imao plemićko porijeklo, ali se svrstao uz stranku boljševika od mladih godina kada je vidio da je ona pregazila sve svoje političke oponente
Sergej Mihalkov bio je dvadeset godina do 1990. predsjednik Saveza pisaca SSSR-a i za svoju dugu karijeru služenja stranci boljševika, koja je kasnije dobila naziv komunistička partija Sovjetskog Saveza puno se borio sa piscima koji su željeli donijeti sovjetskim ljudima istinu. Od njegovog maltretiranja nastradalo je puno svjetski poznatih osoba – Ana Ahmatova, Boris Pasternak, Aleksandar Solženicin, Vladimir Vojnović, Dmitrij Bykov. Kada je 1991. godine SSSR-a propao, Sergej Mihalkov odmah je spomenuo svoje plemićko porijeklo i počeo rad u restauriranju plemićkih tradicija.
Talentiovani sin nije daleko odmaknuo od svog talentovanog ali primijećenog u podlosti oca. Prvo je i on propagirao sovjetski način života da bi poslije postao monarhista. 1965. godine igrao je ulogu sovjetskog tenkiste koji je svojim tenkom razvalio pravoslavnu crkvu.
Da bih vi dobro razumjeli cinizam sovjetske epohe da bi to što realnije izgledalo, u snimanju filma tenk gdje je Nikita Mihalkov igrao lik principijelnog tenkista jednostavno je razvalio crkvu u jednom gradiću u Bjelorusiji. Ona stoji srušena i do sada. Sam Mihalkov postao je vrlo bogat čovjek zato što se bjeloruski pravoslavni mitropolit obratio poznatom ruskom redatelju za financijsku pomoć u restauraciji ovog hrama Božjeg, ali nikada nije dobio odgovor.
Sam N.Mihalkov je miljenik Putina, koji obožava Staljina, i od svih snaga širi rusizam u društvenim odnosima. On sije posebnu mržnju prema ukrajinskom narodu. On je izašao u rusku javnost sa tvrdnjom da je ukrajinski jezik antiruski u svojoj suštini i da zato mora biti zabranjen svugdje gdje je moguće. Tako nešto niko nije progovorio čak ni u okruženju Hitlera i Goebbelsa.
Za takve apele poticanja ljudske mržnje Nikita Mihalkov treba biti bojkotovan u svjetskoj filmografskoj javnosti. Sva evropska i američka odličja kinematografiji moraju biti oduzeta od takve homofobne osobe, koja mora biti na stubu srama između evropskih i svjetskih kulturnih umjetnika, kao i međunarodne javnosti.”