“U uzbekistanskom gradu Samarkand završio je sa svojim radom samit Šangajske organizacije za saradnju. Ova međunarodna organizacija osnovana je 2001 godine.
Sada u njoj učestvuju Kina, Indija, Ruska Federacija, Kazahstan, Kirgizija, Tadžikistan, Uzbekistan i Pakistan. Kao posmatrači tu prisustvuju Iran, Bjelorusija, Afganistan i Mongolija. Status zemlje partnera imaju Turska, Azerbejdžan, Armenija, Šri Lanka i Nepal.
Kremlj smatra da ima dokaz što nisu daleko sve države svijeta koje bojkotuju zemlju agresora, koja je počela najveći rat u Ukrajini, nakon Drugog svjetskog rata. U Samarkand je doputovao Vladimir Putin gdje je obavio sastanke sa predsjednicima Kine, Indije, Turske, Irana i imao mogućnost za razgovore sa nizom šefova država iz bivših sovjetskih republika. Sve bi bilo po planu, ali na ovom samitu šef Kremlja je potpuno osjetio da je bio degradiran iz prve lige važnih gostiju u drugu.
Predsjednika Kine u zračnoj luci je dočekivao domaćin, predsjednik Uzbekistana, dok je Vladimira Putina dočekao uzbekistanski premjer. Moram napomenuti da u ovom dijelu Azije, predsjednik države obavlja funkciju praktički vođe nacije. Tamo, predsjednik vlade više nalikuje na zaposlenika ureda predsjednika države. Pri izlasku iz aviona, Putin se čak nije ni rukovao s premijerom domaćinom koji ga je dočekao u zračnoj luci. To je bio drugi hladni tuš za kremaljskog vođu.
Prvi ga je dočekao, kada je prije nekoliko dana kineski predsjednik prije dolaska u Samarkand doputovao u posjetu u Astanu gdje je obavio predmetne razgovore sa predsjednikom Kazahstana. Za rezultatima pregovora bilo je objavljeno da Kina garantuje teritorijalnu cjelovitost Kazahstana od bilo kojih pokušaja njenog narušavanja. Svi dobro znaju da Kazahstan od komšija ne može ugrožavati niko osim Rusije. Još prije dva mjeseca zamjenik Vladimira Putina u Savjetu nacionalne sigurnosti i obrane Ruske Federacije, Dmitrij Medvedev prijetio je Astani za njen nezavisan stav što se tiče rata u Ukrajini. On je ponovio tezu Putina još od 2014. godine da Moskva ne razumije kako je Kazahstan postao tako velika država što historijski, po mišljenju Moskve, nikad nije bila. Na ovakav način Putin je uzvratio tadašnjem predsjedniku Kazahstana Nazarbajevu za njegovo neprihvatanje pokušaja ruske aneksije ukrajinskog Krima. Izjavu šefa Kineske države Moskva je morala jednostavno progutati i osjetiti da ona više nije vršitelj sudbine kazahskog naroda koji je bila do februara ove godine.
Tokom kinesko-ruskih pregovora Peking nije pokazao previše sklonosti moskovskoj avanturi u Ukrajini. Putin je morao objašnjavati zašto je krenuo sa ogromnom vojskom na Kijev. Na sastanku sa indijskim predsjednikom, šef Kremlja bio je prinuđen slušati poruku Delhija da sada nije vrijeme za ratove. Prije par dan, predsjednik Armenije zbog porasta vojnih sukoba sa azerbejdžanskom vojskom u Nagorno Karabahu, koji je svojedobno od Azerbejdžana vojnim putem bio oduzet je zamolio Putina za hitnu vojnu pomoć, kao i vojnu podršku Organizacije država kolektivne bezbjednosti (ODKB). Jerevan je tada dobio odbijenicu od Moskve i od ODKB.
To je bio pravi šok za armensku stranu koja nema vojne snage za suprotstaviti se Azerbajdžanu, kojeg Turska svemoćno podupire. Zbog kritične vojne situacije predsjednik Armenije čak nije bio u mogućnosti ni doputovati u Samarkand. Putin je tamo doputovao, ali nije izgovorio ni riječ podrške Armeniji u razgovorima sa predsjednicima Turske i Azerbejdžana. Zbog ove situacije, Jerevan sada razmišlja da donese odluku o izlasku iz ODKB jer je smatra neefikasnom organizacijom. Sama Moskva je također dobila ogroman politički minus od Jerevana. Poslije dobijanja čvrste podrške Pekinga, i Kazahstan je u razmišljanjima o izlasku iz ODKB. Ukoliko do toga dođe, tamo će ostati samo Ruska Federacija, Bjelorusija, Tadžikistan i Kirgizija.
Prije Samarkandskog samita na granici Kirgizije i Tadžikistana izbili su veliki granični vojni sukobi između dvije strane. I tu, Moskva opet ne zna šta da radi.
Mi se dobro sjećamo koliko puta je Vladimir Putin prinuđivao strane goste da čekaju njegov dolazak na pregovore. Na tim pregovorima bili su su poznati predsjednici država i vlada, čak i preminula engleska kraljica Elizabeta II. Sada se šefu Kremlja sve vraća
Nedavno je i predsjednik Turske bio prvi koji je prinudio Putina da dosta dugo čeka na sastanak sa njim u Teheranu. Sada je to uradio u Samarkandu čak i predsjednik Kirgizije. Već je evidentno da su Putin i Rusija izgubili moralni autoritet kod puno zemalja svijeta. Još su ostali samo pojedini kremaljski potrčci, koji su za ruski novce spremni bilo šta uraditi samo da budu na usluzi u Moskve.
Milorad Dodik ostaje vjeran Putinovim zapovijedima! Znamo da Kremlj to košta dosta novca, što je i objavila CIA u popisu evropskih političara koji stalno dobijaju sredstva u svoj džep ako ne u ruskoj rublji onda, kremaljsku stipendiju u dolarima.
Izgleda da je Dodik spreman krenuti čak i u ratni konflikt da ostane tako poželjan za Moskvu, da bi dokazao da se baš njega mora podržavati. Niko ne obraća pažnju, ali na ruskom slengu riječ idodiki označava pasivnog partnera u homoseksualnoj vezi. Ima tu nečega u ruskom tumačenju!
Ipak, ono što je sigurno, ne samo u političkom životu je da treba uvijek izbjegavati da te Rusi iskorištavaju!”