U srijedu, 21. septembra, nije bilo nikakve šanse da počne normalan radni dan u poslovnom centru Tavričeskij u Sankt Peterburgu, nasuprot guvernerove rezidencije u Smoljnom i banke Rossiya. Zaposlenici u svim uredima u centru gledali su predsjednikovo obraćanje, jedan od njih je ispričao za BBC. “Bilo je kao u nekom SF filmu iz 80-ih”, Putin je bio na ekranu u ulaznoj kućici, na monitorima svih uredskih računala i na razglasu jer su ga zaštitari emitirali preko videa na svojim telefonima. “Jezivo, da budem iskren,” priznaje 28-godišnji Dmitri.
Nakon što je najavljena djelomična mobilizacija, kaže Dmitri, počela su uredska čavrljanja i nitko se nije mogao baviti poslom. Dmitri je tražio da ode iz ureda popodne kako bi kupio stranu valutu u ulici Ligovskij. Poziva se nije bojao jer promijenio je adresu još proljetos, kad mu je policija došla na vrata zbog sudjelovanja na nedopuštenim javnim skupovima.
“Sad razmišljam da li da odem prvim avionom odavde i potrošim svoju ušteđevinu ili da večeras bježim od policije ako opet bude prosvjed. Iako situacija trenutno izgleda mračno, čini mi se da se Putin osjeća poraženo: Upravo je na televiziji priznao da nema snage pobijediti Ukrajinu pa planira zatrpati bojište ruskim leševima,” kaže Dmitri.
Dok je Dmitri išao u banku podići novce, u Moskvi su roditelji 26-godišnjeg Sergeja (ime smo mu promijenili radi zaštite identiteta) smišljali što da rade s vojnim pozivom koji je noć ranije uručen njihovom sinu. Apsolvent i nastavnik na jednom od glavnih tehničkih sveučilišta u zemlji, u utorak navečer je čekao da dođe dostavljač s namirnicama. Kad je čuo ulazno zvono otvorio je vrata, ali umjesto dostavljača ugledao je dva čovjeka u civilu. Oni su mu uručili poziv iz vojnog ureda za regrutaciju, njegovi roditelji su ispričali za BBC. “Uručili su mu ga uz njegov potpis. Ne navodeći nikakav razlog, bilo im je važno da od njega dobiju potpis na perforiranoj potvrdi na pozivu.
Preslik tog dokumenta je u posjedu dopsništva BBC-ja i prema njemu Sergej, inače specijalist za dinamiku fluida, se mora pojaviti 22. septembra u vojnom uredu, u državnom odjelu za planiranje, dodjelu, pripremu i registraciju mobilizacijskih resursa. Kad je bio mlađi, danas 26-godišnji Sergej studirao je na vojnoj školi u programu za obuku rezervista za protuzračnu obranu.
“Zbog toga je dobio čin poručnika u pričuvnim snagama. Ali nema nikakvog vojnog iskustva,” rekao je za BBC njegov zabrinuti poočim. “Ne znamo što da radimo.” Prije nije bilo nekih kazni za one koji na takve pozive ne odgovore, ali sad s novim izmjenama kaznenog zakona to je postalo upitno.
Nekoliko sati nakon što je razgovarao s novinarima, u srijedu navečer i on je, kao zaposlenik državne naftne kompanije, dobio poruku iz kadrovske službe. “Molimo da hitno, do sutra u 9 ujutro, dostavite dokaz za slučaj da imate pravo na izuzeće od mobilizacije.” On je na dopis reagirao mirno – on ima “poštedu” i njegovo ime nije na popisu zaposlenika koji bi mogli biti mobilizirani.
“Slomi nogu, slomi ruku, odi u pritvor i ni u kojem slučaju ne idi u ovaj nered”
Većina Rusa koji nemaju takvu “zaštitu” proveli su taj dan u razmišljanjima kako izbjeći odlazak u rat. Pokazalo se da je ta odluka za većinu bila sasvim neočekivana i čak i oni koji su prije bili u vojsci nisu sada bili spremni za mobilizaciju.
Stoga, kako kaže Vjačeslav iz Moskve, mnogi njegovi prijatelji koji su prošli vojsku dali su se u potragu za medicinskim sredstvima, kako bi se nekako izvukli. “Narkotici se čine kao najbolja i najjeftinija ili čak besplatna opcija. Podmićivanje službenika je za većinu ljudi opasna opcija – očito je da će biti jako puno muljanja s tim.”
U utorak ujutro, njegov zet je već primio poziv iz vojnog ureda – službenici su mu ga pokušali uručiti preko kućnog savjeta, kaže Vjačeslav. Međutim samo njegova majka tamo živi pa mu ga nisu mogli uručiti osobno. U pozivu je pisalo da se treba javiti u razdoblju od 19. do 23. septembra. On je padobranac bez ikakvog borbenog iskustva, sad se zatvorio u četiri zida i s nikim ne priča. “On nije IT-jevac, on je automehaničar – za njega nije tako jednostavno izbjeći vojnu službu. A ima i dvoje djece. Jedno je staro godinu dana, a drugo ima tri godine. Nije mu baš jasno što da sad radi.”
Jedan drugi sugovornik BBC-ja iz Kalinjingrada je podijelio svoja razmišljanja. “Spreman sam polomiti nogu, ruku ili čak sjediti u pritvoru, samo da ne završim u tom neredu, pod svaku cijenu. Zato se osjećam smireno. Da, ja spadam među one koji imaju pravo na izuzeće. Ali također sam svjestan da prije ili kasnije nećemo imati nikakva prava,” rekao je.