Na današnji datum prije 107 godina rođen je hadži hafiz Halid ef. Hadžimulić, dugogodišnji službenik Gazi Husrev-begove biblioteke, glavni imam i hatib Careve džamije u Sarajevu te mesnevihan – predavač Mesnevije.
Hafiz Hadžimulić je rođen u ulemanskoj porodici u Sarajevu 16. oktobra 1915. godine. Završio je Šerijatsku gimnaziju u Sarajevu 1937. godine. Studirao je filološke fakultete u Zagrebu i Sarajevu. Bio je poliglota. Govorio je arapski, perzijski, turski, francuski, njemački i engleski jezik.
Iza njega su ostali brojni prijevodi i obrađeni rukopisi. Iako je proživio prilično povučen i skroman život, hafiz Hadžimulić bi se mogao svrstati u prvi saf muslimanske inteligencije u Sarajevu koja je djelovala u XX i prvoj deceniji XXI stoljeća.
Bio je učenik, saradnik i prijatelj najznamenitijim alimima iz proteklog stoljeća, a i sam potječe iz ulemanske porodice koja je podarivala glavne imame i hatibe, mahom hafize, u Gazi Husrev-begovoj i Carevoj džamiji. Tako je i on bio imam i hatib Careve džamije od 1968. do 1990. godine, kada je otišao u penziju.
Zbog svoje blage naravi bio je cijenjen jednako među ulemom i među sufijama. Slušao je dersove Mesnevije u kući čuvenog Mujage Merhemića. Nakon smrti Fejzullaha ef. Hadžibajrića, on je nastavio prevoditi i predavati Mesneviju, najveće i najpoznatije djelo Mevlane Dželaludina Rumija.
Preselio je na onaj svijet 8. januara 2011. godine u 96. godini. Dženaza-namaz je obavljena ispred Gazi Husrev-begove džamije, u prisustvu brojnih vjernika. Ukopan je u haremu Bakr-babine džamije na At-Mejdanu.
Predaja iz životopisa hafiza Hadžimulića, koju su zabilježili njegovi biografi, kaže:
“Kada umrem, pitat će se ljudi: ‘Ko je bio Halid Hadžimulić?’ Nek pitaju ko mi je mati; po tome će znati ko sam bio!”
I evo im odgovora na to pitanje:
Pričao je Varatan, komšija Hadžimulića, da mu je hafiz Smail Fazlić, noseći njen tabut rekao: “Eto, da znaš da ti nikad neće pasti šaka da ovakvu dženazu poneseš; svi su joj hafizi, i s jedne i s druge strane: hafiska šćer – otac joj je bio hafiz; hafiska sestra – dvojica braće su joj bili hafizi; hafiska je nevjesta – djever joj je bio hafiz; hafiska mati – dvojica sinova su joj hafizi; hodžinska supruga – suprug joj je bio muallim… a njen sin, hafiz Halid, podučio je dvanaest hafiza.”
Obraćajući se prisutnima na dženazi hafizu Hadžimuliću, tadašnji reisul-ulema dr. Mustafa Cerić je kazao:
“Danas, draga braćo, ne ispraćamo samo hafiza Halid efendiju Hadžimulića i ne opraštamo se samo od njega, već ispraćamo jedno stoljeće koje su obilježili naši duhovni velikani. Nisu naša srca kaharna što hafiz Hadžimulić odlazi na bolji svijet – Ahiret, jer vjerujemo da će zateći bolje nego što je napustio, već tugujemo i bolna srca se rastajemo od jedne uspomene koju je hafiz nosio sa sobom na jednu neponovljivu plejadu sarajevskih duhovnih velikana!”, te dodao:
“Na kraju, draga braćo, dopustite mi da se osobno oprostim od dragog hafiza. Posljednji put sam ga zijaretio za Dan Jevmi arefe, uoči Kurban-bajrama. Takav edeb, ahlak, ćudoređe, etika, kakvu je iskazivao hafiz, može se sresti samo kod iskrenih i skromnih muslimana.”